Anoreksija i bulimija – simptomi, uzrok, ishrana i lečenje

Anoreksija i bulimija su dva ozbiljna poremećaja ishrane o kojima se najčešće govori. Svako ko se susreo sa bilo kojim od njih zna koliko ozbiljni i teški mogu da budu i u kolikoj meri utiču na zdravlje pacijenta u fizičkom i mentalnom smislu.

Iskustvo nije teško samo za anoreksičnu/bulimičnu osobu, već i za njene prijatelje i porodicu. To su kompleksni poremećaji koji imaju sličnu pozadinu, ali se manifestuju na različite načine.

Kada se o njima govori, stiče se utisak da su takvi poremećaji lako uočljivi, mada to uopšte nije tako. Obično već traju veoma dugo i pre nego što se otkriju i imaju nastaju usled komplikovanog spleta faktora.

Razlika između anoreksije i bulimije

I anoreksija i bulimija predstavljaju ozbiljne psihološke poremećaje koji su povezani sa odnosnom prema hrani i ishrani, odnosno, na prvom mestu se manifestuju takvim simptomima i znacima. Imaju dosta toga zajedničkog. Oba ova poremećaja suštinski uopšte nemaju veze sa hranom, već sa slikom koju pacijent ima o sebi i sopstvenim osećanjima. Anoreksične i bulimične osobe koriste se modelima ponašanja koji su vezani za ishranu kako bi stekle utisak da imaju kontrolu nad sopstvenim životom. Jednostavnije rečeno, u oba slučaja je hrana medij kojim se kompenzuje osećaj nesigurnosti u životu i teškoća da se osoba nosi sa životnim promenama i situacijama.

Osobe koje pate od ovih poremećaja obično imaju veoma lošu sliku o sebi, nisko samopouzdanje i depresivne su. Međutim, glavna razlika između dva stanja očituje se u fizičkim simptomima. Anoreksična osoba je neuhranjena, ima striktni plan ishrane, preterano vežba i izbegava apsolutno svaku situaciju u kojoj se neko od pravila koja sama sebi zadaje može prekršiti. Iako je simptom neuhranjenosti očigledno, nekada je potrebno dosta vremena da do toga dođe, pre nego što se utvrdi da je osoba anoreksična.

Bulimična osoba, sa druge strane, obično održava normalnu telesnu težinu. Ovaj poremećaj je teže otkriti, jer se bulimična osoba najčešće prejeda i pročišćava u tajnosti. Međutim, i u ovom slučaju postoji izražen strah od dobijanja na kilaži, a između epizoda prejedanja dolazi i do restrikcije ishrane i preteranog vežbanja. Tokom prejedanja, osoba unosi abnormalnu količinu hranu u jednom, veoma kratkom intrevalu.

ANOREKSIJA (Anorexia nervosa)

Anoreksija ili Anorexia nervosa je poremećaj ishrane čija je glavna karakteristika odbijanje obolele osobe da jede, u dovoljnoj meri da ne može da održi normalnu telesnu težinu. Kao rezultat toga, organizam pacijenta pati i to i u telesnom i mentalnom smislu; mozak i fizičko telo se izgladnjuju i ne dobijaju dovoljnu i preko potrebnu količinu nutrijenata neophodnih za normalno funkcionisanje. Iako se pridev ‘anoreksičan’ nekada koristi da se opiše jako mršava osoba, anoreksija je daleko ozbiljnije stanje od toga i predstavlja teško oboljenje. Na sreću, uz pravilan tretman i podršku, moguć je potpuni oporavak.

Uzroci anoreksije

U bukvalnom prevodu reč anoreksija označava gubitak ili nedostatak apetita, no takav opis nije prikladno objašnjenje situacije u kojoj se pacijent nalazi, niti na pravi način definiše problem i njegovo iskustvo sa bolešću. Radije bi trebalo govoriti o potisnutom apetitu, a pojačanom interesovanju za hranu, to jest povećanom fokusiranju i opsesiji ishranom. Osoba koja boluje od anoreksije posvećuje abnormalnu koncentraciju na sopstvenu ishranu i to u apsolutno negativnom smislu i podvrgava se opasnom izgladnjivanju. Ovakav mehanizam samoizgladnjivanja i gubitak ili kontrola telesne težine predstavljaju napor pacijenta da održi kontrolu nad sopstvenim životom i da mu pruži privid lične efektivnosti i postignuća.

Drugim rečima, anoreksično ponašanje je kompenzacija za nesigurnost u mentalnom i emotivnom smislu, preslikanu na odnos prema sopstvenom fizičkom telu i ishrani. Restrikcija u ishrani obično počinje isključivanjem visoko kaloričnih namirnica i postepeno obuhvata i druge vrste hrane. Iznenadni zaokret ka vegeterijanizmu, na primer, može da bude deo te šeme; na početku to može da deluje kao lični odabir novog životnog stila, ali sve veća strogoća i restriktivnost postaju sve očevidniji kako poremećaj napreduje.

loading...

Drugi vidovi koji se takođe sreću kod onih koji veoma strogo održavaju telesnu težinu i mršave uključuju prestrogi post, preterano vežbanje, izazivanje povraćanja, zloupotrebu laksativa, dijuretika ili preparata za potiskivanje apetita.

Ko oboleva od anoreksije?

Anoreksija je poremećaj koji može da pogodi i muškarce i žene svih uzrasta, ali je najučestaliji među ženskom populacijom, pre svega se javljajući kod tinejdžerki i mladih žena. Oko 10% anoreksičnih osoba su muškarci. Mnogi različiti faktori i uslovi u kombinaciji utiču na to da neku osobu učine podložnijom ovom poremećaju i oni variraju od osobe do osobe.

Anoreksija zapravo nije primarno usmerena na hranu, probeme sa težinom i mršavljenje, kako to izgleda na prvi pogled. Kao što je slučaj sa svim poremećajima u ishrani i u ovom slučaju se ispod fizioloških simptoma kriju psihološki činioci i emocionalna nesigurnost, do kojih se mora dopreti kako bi kompletan oporavak bio moguć.

Simptomi anoreksije

Anoreksija se ispoljava kako vidljivim, tako i na početku neuočljivim simptomima. Pre svega se manifestuje restriktivnim unosnom hrane i intenziviranim strahom od dobijanja na kilaži; taj strah opstaje sve vreme i ne nestaje u trenutku kada osoba počne da mršavi. Štaviše, nastavlja progresiju i ozbiljno ugrožava percepciju koju pacijent ima o sopstvenom telu. Osoba postaje preokupirana mislima o svojoj telesnoj težini, svojim merama i obliku tela, a samoocenjivanje i procenjivanje su tesno povezani sa time. Anoreksična osoba je izuzetno nesigurna u sebe i njeno samopouzdanje je strogo vezano za kontrolu koju ima nad svojim telom.

Precepcija telesne građe i veličine su poremećeni i osoba ima iskrivljenu sliku o svom fizičkom telu; čak i vrlo očigledno mršavo telo njoj će izgledati kao predebelo. Sve ovo za posledicu ima hormonski disbalans. Kod adolescentkinja i mladih žena to se najpre manifestuje poremećajima menstrualnog ciklusa, menstruacije postaju neregularne i postepeno izostaju, te sasvim prestaju. Kod muškaraca dolazi do gubitka seksualnog nagona, a ako se anoreksija javi kod dece pre puberteta, rast i seksualni razvoj su ugroženi. Osim toga, postoji niz drugih simptoma koji ukazuju na anoreksiju.

Fizički simptomi

  • Preterana aktivnost i opsesivno, prekomerno vežbanje i treniranje
  • Povećana osetljivost na hladnoću, slaba cirkulacija
  • Nadimanje stomaka, zadržavanje tečnosti u telu, konstipacija i bolovi u predelu abdomena
  • Osećaj nervoze, nemogućnost da osoba miruje na jednom mestu
  • Problemi sa snom, stalni umor i iscrpljenost
  • Suva, istanjena i krta kosa, suva i bleda koža
  • Gubitak menstrualnog ciklusa, opadanje libida
  • Pojačana maljavost kao rezultat potrebe tela da održi toplotu

Psihološki simptomi

  • Nisko samopouzdanje, socijalna izolacija
  • Iritabilnost, promene raspoloženja, nemogućnost normalnog rešavanja konflikata
  • Teškoće da se osoba nosi sa promenama i frustracijom
  • Strogo viđenje stvarnosti, isključivost, crno-belo viđenje svake situacije
  • Opsesivno-kompulsivno ponašanje, anksioznost, depresija

Simptomi vezani za hranu

  • Rigidna, strogo ograničena dijeta
  • Stalno kontrolisanje i proveravanje telesne težine, merenje
  • Preterano razmišljanje i pričanje o hrani i temama vezanim za ishranu
  • Laganje o unosu hrane, u smislu izjava da je osoba već jela ili planira da jede negde drugde, odnosno izbegavanje obroka u društvu
  • Kuvanje samo za druge osobe, čitanje i sakupljanje recepata
  • Povećana konzumacija tečnosti
  • Tajno bacanje hrane, ritualne radnje vezane za spremanje i konzumaciju hrane
  • Epizode prejedanja ili dugo i sporo konzumiranje jednog obroka
  • Povećana konzumacija začina, kondimenata, žvakaće gume

Većina pomenutih simptoma prestaje kada osoba započne adekvatan tretman, odnosno normalizuje se sa dobitkom na kilaži i ponovnom izgradnjom normalne slike o svom telu.

ZDRAVSTVENE POSLEDICE ANOREKSIJE

Anoreksija je ozbiljan poremećaj koji može da ugrozi zdravlje, a u ekstremnim slučajevima i život pacijenta. U cilju da se izbori sa posledicama izgladnjivanja, ljudsko telo je primorano da uspori sve normalne procese i pronađe način da sačuva energiju. Osnovne fiziološke posledice anoreksije su sledeće.

  • Dehidratacija i rizik za prestanak rada bubrega;
  • Slabljenje mišića i potencijalni gubitak mišićne mase;
  • Umor i slabost celog tela, nesvestica;
  • Abnormalno nizak srčani ritam i krvni pritisak, rizik od prestanka rada srca;
  • Gubitak koštane mase, suve, krte kosti, rizik od preloma i problema sa držanjem;
  • Razne posledice hormonskog disbalansa;

Izgladnjivanje takođe u velikoj meri utiče na to kako osoba koja boluje od anoreksije razmišlja i kako se ponaša. Slaba ishrana i dehidratacija utiču na promene u hemiji mozga; smatra se da takve promene pomažu u održavanju iskrivljene slike, pogrešnih uverenja i opsesije hranom. Intelektualna sposobnost osobe takođe moće da bude ugrožena, što rezultira opadanjem koncentracije, slabljenjem pamćenja, teškoćama za apstraktno mišljenje, nemogućnošću rešavanja zadataka i problema, teškoćama u pravljenju planova i donošenju odluka.

U nekim slučajevima, promene povećavaju rizik od nastanka anksioznosti, depresije i drugih psihijatrijskih poremećaja, poput opsesivno-kompulsivnog ponašanja. U slučaju teške depresije, postoji i rizik od samoubistva.

Napomena: Drugi oblici kontrolisanja težine kod anoreksične osobe, kao što su upotreba laksativa i diuretika, preterano vežbanje i izazivanje nagona za povraćanjem, takođe mogu ozbiljno da ugroze zdravlje pojedinca i utiču na njegovu sposobnost da funkcioniše normalno. Jedna od najalarmantnijih telesnih posledica je slabljenje kostiju, zbog čega je veoma važno pratiti zdravlje kostiju i sprovesti adekvatnu terapiju da bi se koštani sistem oporavio i da bi se sprečio dalji gubitak.

LEČENJE ANOREKSIJE

Anoreksija ne prolazi ako se ne leči efikasno. To je ozbiljan poremećaj koji zahteva adekvatan pristup i tretman; pažnju treba posvetiti i fizičkom i mentalnom aspektu ovog poremećaja. Tretman anoreksije zavisi od pojedinačnog slučaja. Lekar opšte prakse može da prati stanje pacijenta i pomogne u rešavanju fiziološkog aspekta poremećaja, dok u otkrivanju psihijatrijskih problema koji se kriju iza fizičke manifestacije poremećaja mogu da pomognu inidividualna i porodična psihoterapija.

Takođe, savetuje se i odlazak nutricionisti, koji će pomoći osobi da bolje razume načine na koji određeni režim ishrane utile na njegovo fizičko telo, na um i socijalne odnose. Grupe za podršku i slični oblici lečenja mogu da pomognu da se reše problemi soijalne izolacije i ubrza oporavak.

Zbog prirode ovog poremećaja, anoreksične osobe često će imati problem da priznaju sebi koliko on utiče na njihovo mentalno i fizičko stanje. Često odbijaju lečenje i plaše se čitavog postupka, što može da dovede do odlaganja pravovremenog tretmana. To nije opasno samo za pacijenta, već je izuzetno teško i stresno za članove njegove porodice i bliske osobe. Kombinacija svih navedenih načina tretiranja anoreksije može da dovede do potpunog i uspešnog oporavka.

BULIMIJA (Bulimia nervosa)

Bulimija, odnosno Bulimia nervosa je poremećaj koji se manifestuje epizodama opsesivnog prejedanja, praćenih radnjama čiji je cilj kontrolisanje telesne težine. To su kompenzatorne radnje, koje se mogu ispoljavati na više načina.

Obično bulimiju povezujemo sa pojmovima prejedanja i izazivanja nagona za povraćanjem, a druga ponašanja koja takođe predstavljaju vid kompenzacije nekontrolisanog prejedanja su i uzdržavanje od hrane, upotreba laksativa, diuretika i preparata za kontrolu apetita, kao i opsesivno preterano vežbanje.

Uzroci bulimije

Bulimija je takođe poremećaj ishrane, čiji je koren u emocionalnoj nesigurnosti. U većini slučajeva, bulimija počinje odlukom za primenjivanjem određenog načina ishrane, odnosno dijete, ali preokupacija temama vezanim za hranu i težinu postepeno raste i postaje opsesivna i nezdrava, te se pretvara u centralnu temu u životu osobe koja od nje pati. Na kraju, to rezultira začaranim krugom kompulsivnog opsesivnog prejedanja i pročišćenja, odnosno oslobađanja od pojedene hrane ili drugih načina za prevenciju dobijanja na kilaži. Pokušaji da se ovaj opasni krug prekine najčešće su neuspešni, bez tretmana.

Bulimična osoba ima osećaj da sve više gubi kontrolu nad sobom i sopstvenim telom. Samopouzdanje je veoma nisko i određuje se prema sposobnosti pacijenta da kontroliše unos hrane i sopstvenu težinu, mere i oblik tela. Međutim, gledano spolja, osoba koja pati od bulimije može da deluje veoma sposobno, pozitivno i uspešno. Sa druge strane, iznutra, ona je obuzeta osećajem krivice, sramote, samoprezira i oseća se neuspešnom i nesposobnom.

U nekim slučejevima, bulimija nastaje nakon perioda anoreksije, zbog čega je teže uspostaviti dijagnozu, a tretman je kompleksniji.

Simptomi bulimije

Za razliku od anoreksije, u slučaju bulimije osoba najčešće održava sasvim normalnu telesnu težinu, zbog čega poremećaj može dugo vremena ostati nezapažen i netretiran; što duže ciklusi prejedanja i čišćenja traju, to je teže da se savlada poremećaj. Osnovni simptomi bulimije podrazumevaju ponovljene epizode prejedanja, u smislu konzumiranja prevelike količine hrane za kratko vreme, te kompenzaciju takvog delovanja izbacivanjem pojedene hrane. To se ‘rešava’ izazivanjem nagona za povraćanjem ili upotrebom laksativa, te postom, upotrebom diuretika i preteranim vežbanjem.

Bulimične osobe su preopterećene kilažom, veličinom i oblikom sopstvenog tela. Najčešće dolazi i do poremećaja hormonskog statusa, te neregularnosti menstrualnog ciklusa kod žena.

Fizički simptomi

  • Varijacije u telesnoj težini
  • Letargija, zamor i nesanica, česte glavobolje i napetost
  • Dehidratacija, opšti digestivni problemi, poput grčeva, gasova, zatvora i dijareje
  • Suvoća grla i pojava čireva u grlu, promuklost
  • Uvećanje pljuvačnih žlezda, erozija zubne gleđi, propadanje zuba
  • Pojava žuljeva na prstima, loše stanje kože

Psihološki simptomi

  • Razdražljivost, osetljivost, promene rasploloženja
  • Nezadovoljstvo slikom sopstvenog tela
  • Anksioznost, depresija i drugi simptomi
  • Osećaj gubitka kontrole, bezvrednosti i neadekvatnosti
  • Osećaj sramote i krivice

Simptomi vezani za hranu i drugi znaci

  • Opsesija dijetama, laganje vezano za unos hrane
  • Mučnina nakon obroka, odlazak u kupatilo neposrdeno nakon obroka da bi se izbaciila pojedena hrana
  • Regularno, ponavljano nekontrolisano prejedanje, tajno sakupljanje hrane
  • Tajno izbacivanje hrane, povraćanje na skrivenom mestu
  • Preterano vežbanje
  • Zloupotreba druga, alkohola, krađa u prodavnici, promiskuitetno ponašanje, samopovređivanje
  • Problemi u interakciji sa drugima i snalaženja u socijalnim situacijama

Bulimiju je teže dijagnostifikovati od anoreksije, pre svega zato što osoba može na prvi pogled da deluje normalno, budući da je često njena kilaža u granicama normale. Bulimija se manifestuje kompleksom simptoma koje nije uvek lako razgraničiti i povezati sa ovim stanjem.

ZDRAVSTVENE POSLEDICE BULIMIJE

Četso oslobađanje od hrane i zloupotreba laksativnih preparata dovode do dehidratacije i poremećaja odnosa elektrolita u telu. Kada se to desi, normalne funkcije ljudskog organizma bivaju ozbiljno ugrožene i to pogađa sve organe u telu; najveći rizici vezani su za zdravlje srca. Redovni lekarski pregledi su esencijalni deo tretmana, budući da efekti prejedanja i izbacivanja hrane nisu uvek očevidni i mora im se pristupiti na adekvatan način.

Obična provera krvne slike može da pokaže nivo dehidratacije i stanja elektrolita, na osnovu čega se mogu odrediti smernice za dijetu koja će da reši ovaj problem. U slučaju da je osoba ozbiljno dehidrirana, potrebna je hospitalizacija.

Učestalo povraćanje utiče na zdravlje zuba, izaziva eroziju zubne gleđi i propadanje zuba, zbog čega je odlazak stomatoligu često sastavni deo lečenja od bulimije. Pravovremeni odlazak zubaru je veoma važan, budući da proces propadanja zuba nije reverzibilan, tako da će stomatolog dati najbolje savete kako da osoba brine o svojim zubima i spreči dalju štetu.

Zloupotreba laksativa takođe ima opasne zdravstvene posledice. Bulimična osoba ih uzima iz pogrešnog uverenja da joj oni pomažu da kontroliše telesnu težinu; međutim, upotreba laksativa zapravo uopšte tome ne doprinosi, već samo povećava fizičku štetu i stvara zavisonost. Skidanje sa laksativa takođe može da bude težak deo oporavka od bulimije. Bulimija je praćena depresijom i ozbiljnom anksioznošću, sa lestim izlivima emocija. Uočavanje takvog ponašanja i šeme ponašanja je krucijalno za repavanje problema bulimije.

LEČENJE BULIMIJE

Posledice bulinije i efekti koje ima na pojedinca su manje očigledni od efekata anoreksije. Bulimična osoba može da održava normalnu telesnu težinu za svoju visinu i konstituciju i tako okruženju pruži lažnu sliku sasvim normalnog odnosa prema životnim situacijama. Iako su svesne svog problema, mnoge bulimične osobe neće potražiti pomoć, pre svega zbog straha od reakcije drugih na to što rade. Osećaj sramote i straha od odbijanja postaje izuzetno snažna barijera promene. Često je potrebno dosta vremena da osoba odluči da se leči.

Oporavak od bulimije može da započne jedino kada je individua spremna na promenu, čemu može u velikoj meri da doprinese podrška okruženja koje je informisano o bulimiji i koje ima predstavu o tome kako da pomogne i pokaže razumevanje za takvo stanje. Veliki deo pacijenata koji pate od bulimije uspeva da se oporavi samostalno, uz adekvatnu podršku iz okruženja. Danas su, na sreću, dostupni razni vodiči za samopomoć, koji se mogu koristiti samostalno ili uz savet stručnog lica. Za potpuni i efikasan oporavak najbolje deluje kombinacija savetovanja u vezi sa ishranom i psihoterapija.

Poznato je da je u slučajevima bulimije veoma uspešna kognitivno-bihejvijoralna terapija. Takav oblik lečenja pomaže pacijentu da vidi iza lažnih uverenja koja maskiraju njihov doživljaj sopstvene ličnosti i utiču na njihovo ponašanje. Pravilna terapija ohrabruje bulimičnu osobu da samu sebe sagleda realističnije i počne da prihvata sebe onakvom kakva jeste. Individualna i grupna terapija takođe su se pokazale efektivnim, budući da za cilj imaju reizgradnju samopouzdanja pacijenata, gde se poremećaj ishrane više ne posmatra kao način za nošenje sa životnim probelemima. Porodična terapija dosta pomaže u otkrivanju odnosa koji eventualno utiču na nastanak poremećaja.

ISHRANA U TERAPIJI ANOREKSIJE I BULIMIJE

Poremećaji ishrane, kakvi su anoreksija i bulimija, predstavljaju kompleks širokog opsega različitih stanja i faktora. Ne mogu da se posmatraju isključivo kao problem koji zahteva pomoć psihijatra, niti kao stanje koje zahteva fiziološko lečenje. To su ozbiljne situacije u kojima je pacijent pogođen emocionalno, socijalno i fizički. Pošto smo govorili o pristupima u tretmanu anoreksije i bulimije, posebnu pažnju posvećujemo ishrani i tome koliko je savetovanje u vezi ishrane važno u oporavku od ovih poremećaja.

Kako nutricionista može da pomogne?

Nutricionizam je veoma važna grana medicine i ne bavi se samo time kako da smršamo i izgledamo dobro. To je ozbiljno polje lečenja i istraživanja, usmereno na uspostavljanje zdravog odnosa prema ishrani, na razumevanje toga kako hrana koju konzumiramo utične na naše telo i um, te kreiranja adekvatnog programa ishrane na osnovu potreba pojedinca. Pravilna i balansirana ishrana ključna je za održavanje vitalnog i zdravog organizma generalno i ključna je za lečenje različitih bolesti i stanja.

Kada je reč o anoreksiji i bulimiji, savetovanje sa nutricionistom pre svega dovodi do reizgradnje normalnog odnosa prema hrani i sopstvenom telu. Anoreksične i bulimične osobe imaju strah od hrane, a u isto vreme upravo nju koriste kao kompenzaciju za neke druge tegobe, to jest, manipulišu hranom kako bi stvorile privid da kontrolišu druge aspekte sopstvenog života i ličnosti. Njihova predstava o tome kako hrana utiče na njihovo telo je zamagljena. Zbog toga je izuzetno važno da se kod pacijenata osvesti razumevanje o važnosti i neophodnosti balansirane ishrane.

Proces nutritivnog oporavka, kako bismo mogli da nazovemo ovaj aspekt lečenja, ne odnosi se samo na, recimo, vraćanje izgubljene kilaže u slučaju anoreksije. Sama kilaža nije uvek primarni cilj, već svaki korak ka razvijanju zdravog odnosa i uviđanju značaja uravnotežene ishrane dovode do izlečenja. Podrška i savet nutricioniste u velikoj meri mogu da ohrabre osobu da počne normalno da se hrani; stručno znanje daje pacijentu izvesnu sigurnost u to da preduzme određene korake i prestane da se plaši da jede noramalno. Nutricionista pomaže pacijentu da uspostavi zdrav ritam ishrane i, konačno, izleči sopstveno telo od štete koja je nastala kao posledica poremećaja, ali i da zadrži zdrav odnos prema hrani. Terapija ishranom podrazumeva sledeće stavke.

  • Edukacija u pogledu ishrane, uključujući informisanje o tome koje materije i u kolikoj meri i odnosu su telu potrebne za normalno funkcionisanje, edukacija o vrstama hrane. Informisanje i razumevanje odnosa i veličine porcija, balansiranje ishrane i uključivanje raznovrsne hrane u ishranu;
  • Edukacija o metaboličkim procesima i načinima na koje restriktivne dijete, oslobađanje od hrane, prejedanje i preterano vežbanje imaju na organizam;
  • Razvijanje intuintivnog odnosa prema hrani, odnosno uspostavljanje prirodnog odnosa bez dijete. Učenje razlikovanja emocionalne i stvarne fizičke potrebe za hranom, smanjenje opsesivnih misli o hrani;
  • Identifikacija uverenja pacijenta o hrani, telesnoj težini i izgledu tela koji se mogu povezati sa poremećajem u ishrani;
  • Prevazilaženje problema i izazova vezanih za strah od hrane i konzumaciju hrane u socijalnom okruženju;
  • Razumevanje značaja fizičke aktivnosti i razvijanje zdravog odnosa prema vežbanju;
  • Savetovanje o korišćenju suplemenata i dodataka ishrani;

Poremećaji ishrane kao što su anoreksija i bulimija dovode do različitih tegoba u fizičkom smislu, kada govorimo o samim mehanizmima ishrane. Neuhranjenost kod anoreksije i agresivno prejedanje i izbacivanje hrane kod bulimije imaju veoma ozbiljne efekte na balans važnih materija u samom organizmu. Njihov deficit se nadomešćuje pravilnom ishranom. Plan ishrane zavisi od konkretnog slučaja, budući da je svaka anoreksična i bulimična osoba specifična. Kod teške neuhranjenosti je nekada potrebna hospitalizacija, isto tako preterana dehidratacija može zahtevati bolničku negu.

Adekvatna ishrana se mora započeti postepeno i vremenom balansirati, dok se ne postigne zdrav i adekvatan odnos svih grupa hrane, zastupljenih u planu ishrane pacijenta u normalnim razmerama. U mnogim slučajevima je potrebno da se nadoknadi vitaminski deficit i uspostavi ponovna ravnoteža elektrolita.

Krajnji cilj jeste postizanje zdravog odnosa prema ishrani i hrani, koji nije uslovljen opsesivnim radnjama i koji od njih ne zavisi; osoba koja se u potpunosti oporavila od anoreksije ili bulimije konzumira raznovrsnu hranu i sasvim normalno jede u socijalnim situacijama. Hrana postaje rutinski deo života i osoba se ne opterećuje mislima o njoj.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: