Bubuljice (latinski – papule), predstavljaju promene na koži koje su najčešće kružnog oblika i veličine oko 0,5-1 cm u prečniku. U zavisnosti od sloja kože koji je zahvaćen promenama, bubuljice ili papule mogu da budu:
– epidermalne papule – anatomski lokalizovane u površinskom sloju kože odnosno epidermisu;
– dermalne papule – koje su smeštene u dubljem sloju kože i nastaju ili zbog ćelijske infiltracije (infiltrativne) ili zbog nakupljanja tečnosti u dermu (eksudativne). Jedan od najpoznatijih primera za eksudativne papule jesu promene koje nastaju kod urtikarije, u narodu poznatije kao koprivnjača;
– epidermo – dermalne papule – kada su promenama zahvaćena oba sloja kože, i epidermis i derm.
Uzroci nastanka bubuljica
Veliki broj uzročnih faktora može da dovede do nastanka bubuljica na licu ili telu. Tako ove promene mogu biti posledica:
– alergijskih reakcija na lekove (u prvom redu penicilin i kortikosteroidne preparate), hemijske agense (aditive, konzervanse, emulgatore), prašinu i neke druge aeroalergene, kao i alergije na hranu (riba, kikiriki, jagode, čokolada);
– infekcije različitim mikroorganizmima – kao što su virusi (ospa kod morbila, rubele, hepatitisa, infektivne mononukleoze), bakterije (meningokokna ospa, ospa kod infekcija stafilokokama, streptokokama i drugim bakterijama), ili paraziti (šuga);
– dejstva fizičkih faktora – kakve su ospe kod prekomerne toplote (bilo usled fizičkog napora i znojenja, bilo zbog nepovoljnih klimatskih uslova), usled izlaganja UV zračenju, ili pak velikoj hladnoći. U ovim situacijama promene su pre svega izražene na onim delovima tela koji su najviše izloženi nepovoljnim uticajima, a to su otkriveni delovi tela kakvi su lice, šake i ušne školjke;
– hormonskih promena – pre svega delovanja androgenih hormona u periodu puberteta;
– prekomerne funkcije lojnih žlezda – koja uzrokuje prekomerno mašćenje kože, začepljenje folikula dlake, i predstavlja najpogodniji teren za nastanak akni, odnosno mitisera;
Akne na licu i telu
Obične bubuljice, ili acne vulgaris, predstavljaju oboljenje lojnih (sebacealnih) žlezda. Nastaju u pubertetu, češće kod dečaka, kada pod uticajem androgenih hormona počinju da funkcionišu lojne žlezde.
Sebacealne, ili takozvane lojne žlezde, pripojene su za gornji deo folikula dlake, i sastoje se od sekretornog dela i izvodnog kanala koji na površinu kože luči loj (sebum). Iako su prisutne od rođenja, kao što je već rečeno, ove žlezde počinju da funkcionišu tek u pubertetskom periodu pod dejstvom androgena. One su lokalizovane na koži celog tela osim na dlanovima i tabanima, ali su ipak najgušće lokalizovane u takozvanim seboroičnim predelima – na licu (na čelu, nosu, bradi i obrazima), na koži glave (kapilicijumu), na leđima, u predelu između lopatica (interskapularno), kao i na prednjoj strani grudnog koša između dojki, odnosno ispred grudne kosti (presternalno).
Normalna funkcija lojnih žlezda jeste lučenje loja ili sebuma, koji se sastoji pre svega od nekoliko vrsta masnoća – triglicerida, slobodnih masnih kiselina i estara holesterola. Loj ima nekoliko važnih uloga, i to pre svega u zaštiti i vlaženju površinskih slojeva kože, ali poseduje i vrlo značajan antigljivični i antibakterijski efekat, koji verovatno potiče od slobodnih masnih kiselina koje se nalaze u njegovom sastavu.
Problem nastaje onda kada dođe do smanjenja (sebostaza), ili prekomerne sekrecije lojnih žlezda (seboreja).
Seboreja, ili hiperfunkcija lojnih žlezda, karakteriše se, kako joj samo ime kaže, prekomernim stvaranjem i lučenjem sebuma, a to se posebno odnosi upravo na one regije u kojima su ove žlezde najbrojnije. Koža je masna i sjajna, sa proširenim folikulima, što je naročito vidljivo u letnjim mesecima kada su temperature okolne sredine približne tački topljenja sebuma (spoljna temperatura vrednosti od oko 30 stepeni). Ovakva koža predstavlja idealan teren za nastanak akni.
Podela akni i način njihovog nastanka
U zavisnost od toga koje su promene najbrojnije, pa u tom slučaju i dominiraju u kliničkoj slici, akne se mogu podeliti na nekoliko formi:
– akne komedonike (acne comedonicae) – su forma oboljenja gde su glavna klinička manifestacija takozvani komedoni, koji mogu biti zatvoreni ili otvoreni
Primarna promena u nastanku akni, koja nije vidljiva golim okom, ali bez koje akne ne mogu nastati, naziva se mikrokomedon. On nastaje tako što se loj najpre pojačano stvara, a zbog zadebljavanja rožastog sloja kože loj se više i zadržava u sebacealnim žlezdama, što dovodi do njihovog proširenja, tj distenzije.
U daljem razvoju akni, ove promene najpre prelaze u blede, poluloptaste čvoriće, koji su veličine oko 2 mm. Oni se nazivaju zatvoreni komedoni. Ovakav komedon se ne prazni spontano, već se u njemu sebum nakuplja i zadržava, a sama promena se sve više uvećava. Sve ove promene stvaraju povoljne uslove za umnožavanje bakterija, a samim tim dolazi i do privlačenja zapaljenskih ćelija (leukocita) i nastanka inflamacije, odnosno zapaljenja. U njihovom centralnom delu se nalazi udubljenje, kroz koje se prilikom pritiska na ove čvoriće izliva beličasti sadržaj, bilo na površinu kože, bilo u dublje slojeve, kada može nastati apsces derma, koji dodatno pogoršava stanje. U nastanku ovog zapaljenskog procesa ne učestvuju patogene bakterije, već umnoženi Propionibacterium acnes koji je redovni stanovnik bakterijske flore normalne kože. Ovakva vrsta bubuljica poznata je i pod imenom potkožne bubuljice, i vrlo često može ostaviti ožiljke na koži koji su značajan estetski problem.
Otvoreni komedoni (mitiseri) u svom centralnom delu imaju crnu tačku čija boja potiče od kožnog pigmenta melanina. Ove promene se same spontano dreniraju na površinu kože, a pod pritiskom nakupljenog sebuma, i kod njih nikada ne nastaju inflamatorne promene.
– papulo – pustulozne akne (acne papulo – pustulosa) su forma koja nastaje samo od zatvorenih komedona, kada dođe do njihove inflamacije
– nodulo – cistične akne (acne nodulo – cystica) su bezbolni čvorići veličine lešnika, koji su bez znakova zapaljenja, a mogu međusobno da se slivaju. Ove promene mogu da se povuku bez ikakvih tragova, ali mnogo češće ostavljaju za sobom ožiljne promene
– medikamentozne akne (acne medicamentosa) su forme koje su izazvane lekovima, a pre svega upotrebom penicilina, kortikosteroida, sulfonamida, halogenih elemenata i drugih preparata. Kod ovih promena u kliničkoj slici nema komedona i nema zapaljenja, već dominira hiperkeratoza rožastog sloja kože i folikula dlake, koja dovodi do začepljenja izvodnih kanala lojnih žlezda. Po prekidu terapije lekom koji je uzrokovao promene, one se ubrzo spontano povlače
– acne oleosa – promene nastaju na mestima koja nisu tipična za akne (butine, potkolenice, ruke), a izazvane su direktnim kontaktom sa uljima, katranima i drugim sličnim sredstvima. Ispoljavaju se otvorenim komedonima koji se sami spontano prazne, tako da nema zapaljenja niti nastanka težih kliničkih manifestacija.
U nastanku akni, kao što je već pomenuto, učestvuje više faktora, a to su pre svega hormonima (androgenima) uzrokovano povećano stvaranje loja (seboreja), i njegovo zadržavanje u folikulima dlake i lojnim žlezdama, što dovodi do njihovog proširenja. Uticaj bakterije koja se normalno nalazi na koži, a zove se, kako je već pomenuto, Propionibacterium acnes, značajan je kako u nastanku samih akni, tako i za pojavu zapaljenskog procesa i komplikovanih formi oboljenja.
Akne su najbrojnije u pomenutim seboroičnim regijama, pa tako prema lokalizaciji razlikujemo:
Akne na licu – pre svega se akne nalaze u cenralnom delu lica, ali se ove promene mogu ispoljiti i kao:
– bubuljice na obrazima – koje su česte kod dečaka i koje mogu ostaviti ozbiljne ožiljne promene naročito ako su upaljene i ako se ne izleče u potpunosti
– bubuljice na čelu i na granici sa kosom, koje se mogu proširiti i na kapilicijum i dovesti do nastanka peruti, seboreje i pojačanog opadanja kose, pa čak i nastanka ožiljne ili cikatricijalne alopecije
– bubuljice na bradi – posebno kod muskaraca, sa početkom razvoja kosmatosti na bradi, kada lako dolazi do promena u folikulima dlake koji dovode do njihovog začepljenja i mogućeg zapaljenja i nastanka ožiljaka. Iritacije koje nastaju kod brijanja i mogućnost infekcije su takođe od velikog značaja. Kod žena su ove promene takođe dosta česte, pre svega kao posledica hormonalnih poremećaja, stresa, neadekvatne ishrane i gojaznosti, ali i mnogih drugih faktora
– bubuljice na nosu – su najčešće u vidu mitesera, tj bubuljica sa centralnom crnom tačkom koje nisu sklone zapaljenju, te predstavljaju više estetski problem, naročito kod žena
Bubuljice na vratu – su česte kod žena koje imaju neki hormonski poremećaj, a najčešće policistične jajnike. Takođe, bubuljice često nastaju i kod nedovoljne higijene ove regije, koja je sklona nakupljanju nečistoća u prevojima kože;
Akne, tj bubuljice na leđima – su najzastupljenije u predelu između lopatica, gde je lokalizovano najviše lojnih žlezda. Takođe, ova regija je teže dostupna za pravilno održavanje lične higijene, pokrivena je odećom, pa je više sklona znojenju i „mašćenju“, što sve zajedno predstavlja idealne uslove za razvoj potkožnih bubuljica, odnosno inflamatornih oblika akni;
Akne u predelu ispred grudne kosti – jedan od seboroičnih regiona je i predeo ispod vrata i između dojki, na prednjoj strani grudnog koša.
Lečenje akni
Akne predstavljaju vrlo čest zdravstveni problem, a one na vidljivim delovima tela su i značajan estetski problem – kako same po sebi, tako i zbog posledica koje mogu ostaviti, a tu se pre svega misli na fleke od bubuljica i manje ili veće ožiljne promene.
Takođe, obzirom da se javljaju u pubertetu, posebno bubuljice na licu mogu uzrokovati i razne psihološke i emotivne probleme u ovom osetljivom razdoblju. Upravo iz ovih razloga postavlja se pitanje – kako se rešiti bubuljica?
Lečenje bubuljica se sastoji iz:
1. Opštih mera – koje se sprovode pre samog tretmana bubuljica, a sastoje se od upoznavanja pacijenta sa prirodom oboljenja, trajanjem lečenja i eventualnim neuspesima terapije. Potrebno je objasniti da promene i uz lečenje traju više godina i da je terapijski efekat postepen, da pacijenti ne bi očekivali da se problem reši u kratkom vremenskom roku. Takođe, u opšte mere spada i održavanje pravilne higijene problematične kože, koju je najbolje umivati odgovarajućim sapunom, i povremeno čistiti antibakterijskim sredstvima.
2. Lečenja koje je usmereno na faktore koji doprinose nastajanu akni – smanjenje produkcije sebuma, smanjenje broja bakterija (Propionibacterium acnes-a), sprečavanje prekomernog orožavanja folikula i lečenje zapaljenja. Sami postupci se mogu podeliti na lokalno i opšte lečenje bubuljica.
– Lokalno lečenje akni se sprovodi kod blagih oblika oboljenja kao jedini oblik terapijskog pristupa. U srednje teškim i teškim oblicima se ili kombinuje sa opštom terapijom, ili se koristi nakon njene primene, kao terapija održavanja (da se spreči ponovna pojava promena). Lek za bubuljice koji se primenjuje lokalno se najčešće koristi u obliku masti, kremova ili gelova i primenjuje se kako na oboleloj, tako i na okolnoj zdravoj koži oko samih bubuljica:
– kod neinflamovanih oblika akni se koriste lokalni retinoidi i azelaična kiselina
– kod inflamovanih akni se daju benzoil peroksid, azelaična kiselina i lokalni antibiotici (tetraciklini, eritromicin ili klindamicin)
– ako su istovremeno prisutne obe forme akni, ujutru se stavljaju lokalni retinoidi, a uveče lokalni antibiotici, ili benzoil peroksid
– Opšte lečenje akni obuhvata primenu antibiotika, izotretinoina i hormona. Koristi se kod srednje teških i teških formi oboljenja koje su praćene stvaranjem fleka i ožiljaka na koži. Uz opšte lečenje uvek se istovremeno primenjuje i lokalna terapija, koja podrazumeva, kao što je i navedeno, primenu raznih masti i krema za bubuljice.
Primena antibiotika podrazumeva pre svega primenu tetraciklina u trajanju od 3 meseca, ili eritromicina u trajanju od najmanje 6 meseci. Izotretinoin se primenjuje kao opšta tarapija u teškim oblicima akni, ili kod srednje teških formi koje nisu reagovale ni na jednu drugu terapiju. Lečenje traje obično oko 3-4 meseca.
Hormonska terapija u lečenju akni daje se samo ženama i podrazumeva primenu estrogena, antiandrogena i spironolaktona. Proppisuje se samo onim ženama kod kojih je terapija antibioticima bila bez uspeha, kao i kod onih kojima je uz lečenje neophodna i kontracepcija.
Ukoliko dođe do stvaranja ožiljaka, zavisno od njihove dubine, primenjuju se hemijski piling kod površnih, odnosno dermabrazija kod dubokih ožiljnih promena.
Kako se rešiti bubuljica prirodnim putem?
Lečenje akni ne treba sprovoditi na svoju ruku, već obavezno u konsultaciji sa dermatologom. Ipak, postoje brojne prirodne metode koje nam mogu pokazati kako očistiti lice od bubuljica i kako se rešiti mitisera kod kuće.
U kućnim uslovima za terapiju se najviše se koriste piling ili maska protiv bubuljica. Navešćemo samo neke od najčešće korišćenih i dokazano uspešnih postupaka:
Piling za lice od sode bikarbone
Za uklanjanje bubuljica i mitisera sa lica, gde se i najčešće javljaju, može se napraviti domaći piling od raznih sastojaka. Najjednostavniji, ali vrlo koristan, je onaj koji se pravi od samo dva sastojka – 1 supene kašike sode bikarbone kojoj se dodaje voda dok se ne dobije mešavina koja ima gustinu paste. Prethodno očišćeno lice pokvasite vodom, a zatim kružnim pokretima utrljajte piling, pre svega na problematične delove kože. Lice tretirajte ovom mešavinom oko3-5 minuta, a zatim isperite mlakom do hladnom vodom.
Domaći piling za lice može se napraviti i od brojnih drugih sastojaka, pa tako postoje i piling od limunovog soka i šećera, piling od kisele pavlake i morske soli, piling od meda, i mnogi drugi. Na vama je samo da izaberete onaj koji vam najviše odgovara, a sigurno nećete pogrešiti i ako ih sve isprobate.
Maska za lice od belanceta
Ovo je jedan od najpoznatijih postupaka za uklanjanje mitisera sa lica, a za njega vam treba samo belance od jednog jajeta. Na suvu, ali prethodno očišćenu kožu lica, prstima se nanosi tanak sloj belanceta. Kada osetite zatezanje kože, to znači da se prvi sloj osušio i da sada možete istim postupkom naneti drugi sloj. Belance treba da stoji na licu oko 15 minuta, nakon čega je najbolje da ga obrišete suvim peškirom, ili rukavicom za skidanje šminke, naravno ukoliko je imate. Lice potom operete mlakom ili hladnom vodom.
Maska za lice od zelene gline
Recept se sastoji od 1 velike kašike zelene (kozmetičke) gline i 1 kašike jabukovog sirćeta (ili vode ukoliko nemate jabukovo sirće). Sastojci se dobro izmešaju i nanose na lice blagim utrljavanjem i ostave da stoje oko 20 minuta. Na problematična područja sa mitiserima možete naneti i deblji sloj ove maske. Nakon što prođe naznačeno vreme, masku skinite peškirom ili frotirskom rukavicom koju ste prethodno pokvasili mlakom vodom.
Zaključak
Prognoza akni, pa čak i težih oblika, je uz savremenu i pomoćnu terapiju danas dosta dobra, a ožiljci i fleke se najčešće i ne stvaraju. Ukoliko se stvore, možda ćete želeti da ih uklonite a to je moguće tek uz pomoć tretmana plastične hirurgije. Nešto bolju prognozu imaju obolele žene, u odnosu na obolele muškarce. Osnovni problem je u tome što akne i njihovo lečenje traju i po nekoliko godina, i zahtevaju dosta strpljenja.
Ako se terapija pravilno sprovede obično nema recidiva, tj nema vraćanja promena posle određenog vremenskog perioda od izlečenja. Bitno je da akne ne lečite sami već obavezno u konsultaciji sa svojim izabranim lekarom i specijalistom dermatologom, jer navedene kućne metode nisu prava terapija ovog oboljenja.