Jetra ili na latinskom hepar se nalazi u gornjem desnom delu abdominalne šupljine, ispod dijafragme, a na vrhu stomaka, blizu desnog bubrega i creva.
Zovu je i crna džigerica.
Konusnog je oblika, između tamnocrvene i braon boje i teži oko 1.5-2 kg.
Ona je najveća žlezda u čovekovom organizmu, a prisutna je kao organ i kod drugih kičmenjaka.
Jetra se snabdeva krvlju iz dva različita izvora. Jedna je oksigenizovana krv koja ulazi iz hepatične arterije. Druga je krv bogata hranljivim materijama koja dolazi iz hepatične portalne vene.
Jetra drži oko 13% ukupne količine krvi u svakom trenutku.
Ovaj organ se sastoji iz dva lobusa ili režnja. Levi lobus je šest puta manji od desnog. Veći lobus se sa gornje strane poklapa sa visinom petog rebra. Donja ivica sa desne strane dodiruje grudni koš.
Facies diaphragmatica hepatis ili gornji deo jetre je konveksnog oblika. Sa te strane se oslanja na dijafragmu i na prednji deo abdominalnog zida. Za ova dva dela unutrašnjosti vezana je ligamentom koga još zovu i srpasta veza (ligamentum falciforme hepatis).
Sa donje strane jetra je konkavnog oblika. Ona ide ukoso u desnu stranu i naslanja se na prednju stranu želuca, kao i na jednjak. U tom položaju dodiruje debelo crevo, desnu nadbubrežnu žlezdu, bubreg i vrh duodenuma.
Funkcije jetre
Jetra reguliše većinu hemijskih nivoa u krvi i izlučuje supstancu koja se zove žuč. Žuč pomaže u odnošenju otpadnih proizvoda iz jetre. Sva krv koja napušta stomak i creva prolazi kroz jetru.
Jetra obrađuje ovu krv i razlaže, balansira i stvara hranljive materije, kao što metaboliše i lekove u oblike koji su lakši za korišćenje u ostalim delovima organizma ili koji nisu toksični. Identifikovano je više od 500 vitalnih funkcija jetre. Neke od poznatijih funkcija uključuju sledeće.
- Proizvodnja žuči, koja pomaže u odvajanju otpada i razgradnji masti u tankom crevu tokom varenja.
- Proizvodnja određenih proteina za krvnu plazmu.
- Proizvodnja holesterola i specijalnih proteina koji pomažu da se prenesu masti kroz telo.
- Pretvaranje viška glukoze u glikogen za skladištenje (glikogen se kasnije može pretvoriti u glukozu za energiju) i za pravljenje ravnoteže, kao i pravljenje glukoze po potrebi.
- Regulisanje nivoa amino-kiselina u krvi koje grade skupine proteina.
- Obrada hemoglobina za upotrebu njihovog sadržaja gvožđa (jetra čuva gvožđe).
- Pretvaranje otrovnog amonijaka u ureu (urea je proizvod proteina metabolizma i izlučuje se putem urina).
- Pročišćavanje krvi od lekova i drugih otrovnih supstanci.
- Otpor prema infekcijama stvaranjem imunih faktora i ukljanjanjem bakterija iz krvotoka.
- Uklanjanje bilirubina iz crvenih krvnih zrnaca. Ako postoji akumulacija bilirubina, koža i oči postaju žuti.
Kada jetra razloži štetne supstance, nusproizvodi se izlučuju u žuč ili krv. Žučni nusproizvodi ulaze u creva i prolaze kroz telo, van, u obliku izmeta. Krvne nusproizvode filtriraju bubrezi i uklanjaju se iz organizma putem urina.
Dodatne činjenice u vezi sa jetrom
Jetra je, dakle, suštinski organ koji ima mnogo funkcija u telu, uključujući stvaranje proteina i faktore koji utiču na pročišćavanje krvi, proizvodeći trigliceride i holesterol, sintezu glikogena i proizvodnju žuči.
Jetra je najveći organ u telu.
Mnoge bolesti mogu se razviti u jetri, uključujući infekcije kao što su hepatitis, ciroza, rak i oštećenja izazvana lekovima i toksinima.
Simptomi bolesti jetre mogu uključivati:
- žuticu;
- abdominalni bol i otok;
- krvarenje;
- zamor;
- gubitak težine.
Alkohol može biti naročito otrovan za jetru (hepatoksičan), posebno u velikim količinama. Dugotrajna upotreba alkohola je čest uzrok bolesti jetre. Jetra je uključena u metabolizaciju mnogih toksina, uključujući lekove i medikamente, hemikalije i prirodne supstance.
Da li je jetra žlezda ili organ? Jetra je jedan od vitalnih organa tela, odgovorna za stotine hemijskih dejstava koje telo treba da preživi. To je, takođe, žlezda koja luči supstance koje koriste drugi delovi tela. Iz ovih razloga jetra je i organ i žlezda.
Jetra ima višestruke funkcije. Ona pravi mnoga jedinjenja koja su telu potrebna da bi normalno funkcionisalo, potom razlaže i vrši detoksikaciju supstanci u telu, a takođe deluje i kao prostor za skladištenje.
Hepatociti (hepar=jetra + cyte=ćelije) su odgovorni za stvaranje mnogih proteina (sinteza proteina) u telu, koji su potrebni za mnoge funkcije, uključujući faktore za pročišćavanje krvi i albumin, koji su potrebni za održavanje tečnosti unutar cirkulacionog sistema. Jetra je takođe odgovorna za proizvodnju holesterola i triglicerida. U jetri se proizvode ugljeni hidrati, a organ je odgovoran za pretvaranje glukoze u glikogen koji se može čuvati i u jetri i u mišićnim ćelijama. Jetra, takođe, pravi žuč, koji pomaže u varenju hrane.
Važnost jetre
Jetra igra važnu ulogu u detoksikaciji organizma, pretvaranjem amonijaka, nusprodukta metabolizma u telu, u ureu koja se izlučuje putem urina od strane bubrega. Jetra, takođe, razbija i razlaže lekove i medikamente, uključujući alkohol i odgovorna je za razlaganje i snižavanje insulina i drugih hormona u telu.
Jetra čuva vitamine i hemikalije koje su telu potrebne za prouzvodnju gradivnih materija. Ovo uključuje:
- vitamin B12;
- folnu kiselinu;
- gvožđe neophodno za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca;
- vitamin A koji je potreban za dobar vid;
- vitamin D za apsorpciju kalcijuma;
- vitamin K koji pomaže u pročišćavanju krvi.
Zaključak – funkcije jetre
Uklanja potencijalne toksične bioproizvode koji nam dolaze u organizam putem određenih lekova.
Vrši prevenciju nedostatka nutritijenata čuvajući vitamine, minerale i šećer.
Metaboliše, tj. razlaže nutritijente iz hrane kako bi proizvodila energiju, onda kada nam je potrebna.
Pomaže organizmu da se bori protiv infekcija tako što uklanja bakterije iz krvi.
Proizvodi većinu supstanci koje pročišćuju krv.
Proizvodi većinu proteina potrebnih organizmu.
Proizvodi žuč, sastojak koji je neophodan za varenje masti i apsorpciju vitamina A, D, E i K.
Problemi sa jetrom
Jetra je veliki organ i značajna količina tkiva jetre mora biti oštećena pre nego što pacijent doživi simptome bolesti. Simptomi mogu zavisiti od tipa bolesti.
Upala hepatitisa može biti povezana sa bolom u desnom gornjem kvadrantu stomaka, mučninom i povraćanjem. Ovo se može videti i kod ljudi sa kamenom u žučnoj kesi.
Ljudi mogu imati žuticu (žuto-narandžasta boja na koži), jer jetra ne može da metaboliše bilirubin (normalni proces razgradnje starih crvenih krvnih zrnaca).
Može postojati tendencija da pacijent prekomerno krvari ili da ima modrice, jer jetra ne može proizvesti faktore neophodne za pročišćavanje krvi od krvnih ugrušaka u adekvatnim količinama. Malaksalost, slabost, gubitak težine i kratak dah mogu nastupiti kao simtomi, a to je zbog nemogućnosti jetre da proizvodi proteine.
Budući da je jetra uključena u metabolizam polnih hormona, ginekomastija (uvećano tkivo dojke kod muškaraca) i impotencija, mogu nastupiti.
Kod bolesti jetre, u završnoj fazi, može doći do pojave ascitesa (nagomilavanja tečnosti u abdominalnoj šupljini) i oticanja. To se događa zbog neadekvatne proizvodnje albumina u jetri.
Takođe, može doći do poteškoća u metabolizaciji amonijaka što dovodi do porasta nivoa u krvi, pa to stvara osećaj potpune konfuzije usled encefalopatije.
Bolesti jetre
Mnoge bolesti mogu direktno uticati na jetru, a mnoge mogu posredno izazvati promene na njoj, kao što i njeno oboljenje može posredno uticati na bolesti drugih organa.
Bolest masne jetre izazvana je akumulacijom holesterola i triglicerida u jetri i nije povezana sa zloupotrebom alkohola. Bolest masne jetre se takođe naziva nealkoholna bolest masne jetre ili nealkoholni steatohepatitis.
Ciroza jetre opisuje stanje oštećenja tkiva jetre koje nije reverzibilno i može dovesti do otkazivanja jetre. Zloupotreba alkohola izaziva cirozu jetre i najčešći je uzrok bolesti jetre.
Hepatitis je infekcija jetre koja uzrokuje zapaljenje jetre.
Hepatitis A se često širi zbog loših sanitarnih, tj. higijenskih navika, uključujući retko pranje ruku. Ova bolest se može preneti preko onih ljudi koji se bave spremanjem ili dopremanjem hrane.
Hepatitis B i hepatitis C se šire zahvaljujući kontaktu sa inficiranim telesnim tečnostima.
Hepatitis D se širi zajedno sa hepatitisom B i potreban je B virus koji će preživeti u organizmu i uzrokovati oštećenje jetre.
Hepatitis E je infekcija koja se dobija putem hrane i vode.
Postoje dostupne vakcine za sprečavanje hepatitisa A i hepatitisa B.
Infekcije mogu takođe uticati na jetru. To mogu biti Epštajn-Barov virus, infektivna mononukleoza, adenovirus, citomegalovirus, toksoplazmoza.
Lekovi i medikamenti mogu biti uzrok inflamacije jetre. Upala jetre je relativno uobičajeni neželjeni efekat lekova. Neki od najčešće propisivanih lekova koji izazivaju upalu jetre su: acetominofeni, hidrokodoni, statini (protiv povišenog nivoa holesterola u krvi), antibiotici (amoksicilin, nitrofurantoin, tetraciklini), metotreksati, disulfirami i biljni lekovi poput kava kave, mahuanga, komfrija.
Toksini mogu biti uzročnici bolesti i oštećenja jetre. Neke otrovne pečurke mogu uzrokovati otkazivanje rada jetre, zatim alkohol u velikim dozama, potom aflatoksini, industrijske hemikalije (arsenik i ugljen-tetrahlorid).
Genetski poremećaji mogu uticati na jetru. Hemohromatoza sa abnormalnim skladištenjem gvožđa, Vilsonova bolest sa abnormalnim sladištenjem bakra, Gilbertova bolest sa abnormalnim metabolizmom bilirubina.
Primarni karcinom jetre nastaje direktno od ćelija unutar jetre. Metastaze jetre opisuju rak koji proizilazi iz drugog organa i zahvata jetru.
Abnormalnosti žučnog toka mogu biti uzrok oboljenja jetre. Do toga dovodi kamen u žuči, primarna žučna ciroza, primarni sklerozni holangitis.
Ciroza jetre
Ciroza je komplikacija bolesti jetre koja podrazumeva gubitak ćelija jetre i ireverzibilne ožiljke na jetri.
Alkohol i virusni hepatitis B i C su česti uzroci ciroze, iako postoje mnogi drugi uzroci. Ciroza može dovesti do slabosti, gubitka apetita, lakog zadobijanja modrica, žutice, svraba i zamora.
Dijagnoza ciroze može biti doneta na osnovu istorije bolesti, fizičkog pregleda i testova krvi, a može se potvrditi biopsijom jetre.
Komplikacije ciroze uključuju edem i ascites, spontani bakterijski peritonitis, varikozno krvarenje, hepatičnu encefalopatiju, hepatorenalni sindrom, hepatopulmonalni sindrom, hipersplenizam i karcinom jetre.
Lečenje ciroze je dizajnirano da spreči dalje oštećenje jetre, komplikacije ciroze i sprečavanje ili rano otkrivanje kancera jetre.
Transplantacija jetre je vrlo važna opcija za oporavak pacijenata sa uznapredovalom cirozom.
Šta je ciroza? Ciroza je komplikacija mnogih bolesti jetre koje karakterišu abnormalna struktura i funkcija jetre. Bolesti koje dovode do ciroze to čine zato što povređuju i ubijaju ćelije jetre, nakon čega upala i zalečenje koji su povezani sa umirućim ćelijama jetre, uzrokuju ožiljke na tkivu. Ćelije jetre koje ne uginu, umnožavaju se u pokušaju da zamene ćelije koje su umrle. Ovo rezultira grupisanjem novoformiranih ćelija jetre (regenerativnih nodula) u tkivu sa ožiljkom. Postoji mnogo uzroka ciroze, uključujući hemikalije (kao što su alkohol, masti, određeni lekovi), potom viruse, toksične metale (gvožđe, bakar koji se akumuliraju u jetri kao rezultat genetskih bolesti) i autoimune bolesti jetre gde naš imuni sistem sam napada jetru.
Kako i zašto ciroza stvara probleme? Jetra je važan organ u telu. Obavlja mnoge kritične funkcije, od kojih su dve zadužene za proizvodnju supstanci koje organizam zahteva kao neophodne. To su proteini za pročišćavanje krvi i supstance koje uklanjaju toksične supstance koje mogu oštetiti oragnizam (npr. lekovi). Jetra ima važnu ulogu u regulisanju snabdevanja glukozom (šećerom) i lipidima (mastima) koje telo koristi kao gorivo. Da bi se izvršile sve ove kritične funkcije, ćelije jetre moraju normalno raditi i moraju imati dobru povezanost sa krvotokom, jer su supstance koje se proizvode u jetri ili se u jetri uklanjaju, povezane sa krvotokom.
Odnos jetre i krvi je jedinstven. Za razliku od većine organa u telu, samo se mala količina krvi isporučuje u jetru preko arterija. Većina krvi dolazi iz vena u crevima, jer se krv vraća u srce. Glavna vena koja vraća krv iz creva se zove portna ili portalna vena. Pošto portna vena prolazi kroz jetru, ona se grana na sve manje i manje vene. Najtanje vene (koje se zovu sinusoidi zbog jedinstvene strukture) su u bliskom kontaktu sa ćelijama jetre. Zapravo, ćelije jetre se kreću dužinom sinusoida. Ova bliska veza između ćelija jetre i krvi iz portalne vene omogućava ćelijama jetre da uklone i dodaju supstance u krv. Kada krv prođe kroz sinusoide, ona se sakupi u sve veće i veće vene koje na kraju formiraju jednu venu, hepatičnu venu, koja vraća krv u srce.
Kada dođe do ciroze, veza između krvi i ćelija jetre je uništena. Iako ćelije jetre, koje prežive ili su novoformirane, mogu biti u mogućnosti da proizvode i uklanjaju supstance iz krvi, one nemaju normalan, intiman odnos sa krvlju, a to ometa sposobnost ćelija jetre da dodaju ili uklone supstance iz krvi.
Osim toga, ožiljci unutar cirotične jetre ometaju protok krvi kroz jetru i ćelije jetre. Kao rezultat opstrukcije protoka krvi kroz jetru, krv je poduprta u portnoj veni, pa se pojavljuje tzv. portni pritisak, tj. portalna hipertenzija. Zbog opstrukcije kretanja i visokih pritisaka u portnoj veni, krv u portnoj veni traži druge vene koje se vraćaju u srce, vene sa nižim pritiskom, koje idu oko jetre. Na žalost, jetra ne može dodati ili ukloniti supstance kroz krv koja ide kroz vene koje idu oko jetre. Dešava se situacija smanjenog broja ćelija jetre, gubitka normalnog kontakta između krvi koja prolazi kroz jetru i ćelija jetre i situacije da krv koja zaobilazi jetru isprovocira mnoge manifestacije ciroze.
Drugi razlog za probleme uzrokovane cirozom je poremećaj odnosa između ćelija jetre i kanala kroz koje prolazi žuč. Žuč je tečnost koju proizvode ćelije jetre i ona ima dve važne funkcije: da pomaže u varenju i da eliminiše toksične supstance iz tela. Žuč koju proizvode ćelije jetre se izlučuje u veoma male kanale koji se kreću između ćelija jetre koje prave sinusoide, zvane kanalikule. Kanalikuli se ulivaju u prazne male kanale koji se zatim spajaju da bi formirali sve veće i veće kanale.
Na kraju, svi kanali se kombinuju u jedan kanal koji ulazi u tanko crevo. Na taj način, žuč dolazi do creva gde može pomagati u varenju hrane. Istovremeno, toksične supstance sadržane u žuči, ulaze u crevni sistem, a zatim se eliminišu u stolici. Kod ciroze su ti kanalikuli abnormalni, a veza između ćelija jetre i kanala je uništena, baš kao i odnos između ćelija jetre i krvi u sinusoidama. Kao rezultat, jetra ne može normalno eliminisati toksične supstance, pa se one mogu akumulirati u organizmu. U manjoj meri, varenje u crevima se takođe menja i otežava.
Simptomi ciroze jetre
Pacijenti sa cirozom mogu imati malo ili nimalo simptoma i znakova oboljenja jetre. Neki simptomi mogu biti nespecifični, tj. oni nikako ne ukazuju da je jetra uzrok.
Neki od najčešćih simptoma i znakova ciroze jetre su:
- žutica zbog akumulacije bilirubina u krvi;
- umor;
- slabost;
- gubitak apetita;
- svrab;
- lako zadobijanje modrica zbog umanjene proizvodnje faktora koji utiču na pročišćavanje krvi i koagulacije.
Komplikacije ciroze
Edem i ascites. Kako ciroza jetre postaje ozbiljna, signali se šalju ka bubrezima kako bi oni zadržali so i vodu u telu. Višak soli i vode se prvo nakuplja u tkivu ispod kože zglobova i nogu zbog efekta gravitacije prilikom stajanja ili sedenja. Ova akumulacija tečnosti naziva se periferni edem. Otok je često vidljiviji na kraju dana, nakon stajanja ili sedenja i može se smanjiti tokom noći zbog gubitka efekta gravitacije prilikom ležanja na leđima. Kako se ciroza pogoršava i kako se više zadržavaju so i voda, tečnost se može akumulirati u abdominalnoj šupljini između stomačnog zida i unutrašnjih organa. Ova akumulacija tečnosti (ascites) uzrokuje oticanje abdomena, nelagodnost u stomaku i povećanje telesne težine.
Spontani bakterijski peritonitis. Fluid u abdominalnoj šupljini je savršeno mesto za rast bakterija. Normalno, abdominalna šupljina sadrži vrlo malu količinu tečnosti koja može dobro da reaguje i odbije infekciju, a bakterije koje ulaze u abdomen (obično iz creva) uništavaju se ili pronađu put do portne vene i do jetre u kojoj bivaju uništene. Kod ciroze, tečnost koja se sakuplja u abdomenu, nije u stanju da se odupre normalnoj infekciji. Pored toga, više bakterija pronalazi put od creva do ascitesa. Zbog toga se, verovatno, javlja infekcija u abdomenu i ascitesu, koja se naziva spontani bakterijski peritonitis. Ova komplikacija može da ugrozi život. Neki pacijenti sa ovom komplikaciju uopšte nemaju simptome, dok neki mogu imati groznicu, bol u stomaku i dijareju.
Krvarenje varikoze jednjaka. U cirotičnoj jetri, tkivo sa ožiljcima blokira protok krvi koja se vraća u srce iz creva i povećava pritisak u portalnoj veni. Kada pritisak u portalnoj veni postane dovoljno visok, to prouzrokuje da krv zaobilazi jetru i prolazi kroz vene sa manjim pritiskom kako bi stigla do srca. Najčešće vene preko kojih krv obilazi jetru su vene u donjem delu jednjaka i gornjeg dela želuca. Kao rezultat povećanog protoka krvi i povećanog pritiska, vene u donjem jednjaku i gornjem stomaku se proširuju. Viši portalni pritisak uzrokuje proširenje vena, a zatim i krvarenje vena u jednjaku i želucu. Ovo krvarenje je ozbiljno i bez neposrednog tretmana može biti fatalno.
Komplikacije i znakovi problematike sa cirozom jetre su brojni i uglavnom teški. Ovde smo naveli samo nekoliko njih.
Šta su najčešći uzroci ciroze jetre?
Alkohol. Alkohol je veoma čest uzročnik ciroze i to uglavnom na zapadnoj hemisferi. Razvoj ciroze zavisi od količine i učestalosti unosa alkohola. Hronično unošenje alkohola povređuje ćelije jetre. Alkohol izaziva veliki broj problema sa jetrom, od jednostavnih i nekomplikovanih simptoma masne jetre (steatoza), do mnogo ozbiljnijih masnih jetri sa zapaljenjem.
Nealkoholna bolest masne jetre se odnosi na širok spektar oboljenja jetre kod osoba koje ne konzumiraju prekomerne količine alkohola, ali je klinička slika slična onoj prvoj. Često je ovaj vid oboljenja povezan sa insulinskom rezistencijom. Gojaznost je najvažniji uzrok insulinske rezistencije.
Virusni hepatitis. Hepatitis je zapaljenje jetre. On može biti uzrokovan teškim korišćenjem alkohola, nekim lekovima i određenim zdravstvenim stanjima. Najčešće ga uzrokuje virus. Hepatitis C je najčešći hepatitis, a nakon njega hepatitis B. Do ove infekcije može doći kontaktom sa inficiranom krvlju. Ovo vam se može desiti ako:
- se ubodete slučajno iglom koja je bila u kontaktu sa zaraženom krvlju;
- ste imali transfuziju krvi u prošlosti (pre sredine osamdesetih godina prošlog veka za hepatitis B, pre 1992. godine za hepatitis C);
- ste imali seks sa nekim ko je zaražen.
Hepatitis D takođe može izazvati cirozu, ali njega možete dobiti samo ako već imate hepatitis B.
Lečenje
Nijedno lečenje neće pomoći u oporavku ciroze ili popraviti ožiljke u jetri koja je već pod cirozom. Ali lečenje može ponekad sprečiti i odložiti dalje oštećenje. Tretman uključuje promene u načinu života, ishrane i redovne posete lekaru. U najtežim slučajevima biće potrebna transplantacija jetre.
Prestanite da pijete alkohol, u potpunosti.
Razgovarajte sa svojim doktorom o svim lekovima koje uzimate, uključujući lekove bez recepta kao što su acetaminofen, aspirin, ibuprofen, naproksen. Ovo bi moglo povećati rizik od oštećenja jetre i krvarenja.
Vakcinišite se protiv hepatitisa A i B, gripa i pneumokokusa.
Počnite da sledite nisku natrijumsku dijetu ako imate ascites.