Gljivice su mikroorganizmi biljnog porekla koji u našem organizmu žive bilo kao saprofiti, bilo kao paraziti. Patogene forme mogu da oštete organizam na više načina:
– direktnom invazijom tkiva
– proizvodnjom mikotoksina
– da deluju kao supstance strane organizmu (antigeni) na koje reaguju imunski odbrambeni mehanizmi
Gljivična oboljenja (mikoze) su takođe veoma česta, i to su oboljenja koja su praktično karakteristična za teža oštećenja i poremećaje imuniteta, tj za imunodeficijentna stanja kakva su AIDS, maligniteti, autimune bolesti i terapija imunosupresivnim lekovina.
Gljivična oboljenja kože
Kako je koža najveći organ našeg organizma, posebno je izložena delovanju ovih mikroorganizama koji mogu zahvatiti bilo samu kožu bilo njene adnekse (nokte i kosu).
Promene na koži kod gljivičnih oboljenja razlikuju se u zavisnosti od vrste uzročnika, od lokalizacije promena, kao i od same kliničke slike bolesti, i mogu se podeliti u dve osnovne forme:
– neinvazivne mikoze – zahvataju i parazitišu rožaste (nežive) strukture kože, kose i noktiju. U okviru ove grupe se izdvajaju površne mikoze, dermatofitne infekcije i infekcije kandidom. Za površne mikoze i infekcije dermatofitima koristi se zajednički naziv – tinea, dok se inefekcije kandidom nazivaju kandidijaza;
– invazivne mikoze – su oboljenja kod kojih sam patološki proces nije ograničen samo na nežive, tj rožaste strukture, već zahvata i žive delove epiderma, derm i potkožno tkivo. Najčešće ovaj vid mikoza nastaje na mestu traume, kuda infektivni agensi i prodiru u žive i dublje slojeve kože;
Kako se prepoznaju glivična oboljenja kože?
Osnovi dijagnostike gljivičnih oboljenja kože i njenih adneksa se zasnivaju na sledećim principima:
1) Karakteristike kliničke slike koje podrazumevaju nalaz – ploča ovalnog ili okruglog oblika koje su jasno ograničene od okolne zdrave kože, aktivnu ivicu obolelih ploča (što znači da se na rubu promene mogu naći crvenilo, papule, vezikule i krusto-skvame) i centrifugalno širenje ovih promena (od centra ka periferiji);
2) Potvrda kliničke dijagnoze – koja se zasniva na direktnom mikroskopskom pregledu materijala uzetog sa obolele površine i uzimanje uzoraka za kultivisanje (kultura materijala). Oba ova postupka su neophodna pre započinjanja lečenja, jer je pre bilo kakve terapijske procedure neophodna precizna identifikacija izazivača oboljenja. Materijal za analizu uzima se sa kože, metodom struganja sa same ivice lezije na kojoj su promene aktivne. Kosa se za analizu dobija čupanjem dlake iz korena pomoću pincete, jer je neophodno analizirati njen intrafolikularni deo u kome se gljivice razmnožavaju. Što se tiče uzimanja nokatnog materijala, on se dobija tako što se nokat seče u gornjem delu nokatne ploče, ali se obavezno uzima i materijal koji se dobija grebanjem površine nokta, kao i subungvalni materijal (ispod i sa strane noktiju) da bi se dobio i uzorak iz dubljih delova;
3) Analiza materijala – u materijalu koji je dobijen sa kože ili noktiju mogu se, zavisno od uzročnika, videti spore, i razgranata mreža micelijumskih vlakana. Kod analize materijala sa dlakom bitno je da promene mogu biti lokalizovane oko dlake, unutar dlake, ili je dlaka ispunjena vazdušastim prostorima u kojima su smešteni gljivični elementi;
Promene na noktima
Urođeni ili stečeni poremećaji noktiju se jednim imenom nazivaju onihoze. Promene na noktima se mogu javiti bilo kao samostalna oboljenja, bilo kod raznih bolesti kože koje zahvataju i nokte, ili pak kod nekih sistemskih bolesti kao deo kliničke slike ili komplikacija. Zbog toga je izuzetno važno kod svakog pacijenta pored opšte inspekcije, obavezno pregledati i nokte.
Razvojne anomalije noktiju se retko sreću i predstavljaju urođene poremećaje koji su u velikom procentu slučajeva i nasledni. Mogu postojati kao izolovane kongenitalne anomalije, ili udružene sa drugim poremećajima u okviru kliničke slike raznih naslednih i urođenih sindroma. U ove poremećaje se ubrajaju:
– anonihije – delimični ili potpuni nedostatak jednog ili više noktiju
– pahionihija – poremećaj u razvoju koji se karakteriše zadebljalim noktima
– koilonihija – stanje kod koga su nokatne ploče konkavnog oblika
Infektivna oboljenja noktiju
Infektivna oboljenja mogu da zahvate ili samu nokatnu ploču, matriks nokta, ili tkivo oko nokta (perionihijum). U ovom slučaju razlikujemo:
– perionyxis akuta – infekcija tkiva oko nokta izazvana stafilokokom koja se ispoljava znacima akutnog zapaljenja. Ako se javi kao komplikacija hroničnog perioniksisa izazivač je Pseudomonas aeruginosa;
– perionyxis chronica – hronično oboljenje sa promenama primarno iritativnog tipa, koja nastaju zbog oštećenja perionihijuma sredstvima za pranje, ili prekomernom vlagom. Predstavlja idealan teren za komplikovanje gljivičnom infekcijom, i to pre svega kandidom;
– dermatofitna infekcija nokta (tinea unguium) je gljivično oboljenje noktiju izazvano dermatofitima. Može da se javi i kao samostalna bolest, ali se najčešće javlja kada istovremeno postoje i gljivice na nogama odnosno na stopalima. Mnogo je češća kod odraslih nego kod dece;
– kandidijaza noktiju je gljivično oboljenje nokta koje nastaje sekundarno. Primarni proces je oštećenje ili neka manja trauma kože oko nokta tj perionihijuma, tako da na tom terenu dolazi do infekcije kandidom. Perionihijum postaje edematozan, hiperemičan i pokazuje ostale znake lokalnog zapaljenja. Zatim se obično stvara džep između nokatne ploče i perionihijuma iz koga se cedi gnojav sadržaj u kome se može nači kandida. Može se komplikovati sekundarnom bakterijskom superinfekcijom koja dovodi do odlubljivanja nokatne ploče, dok sama infekcija kandidom ne dovodi do oniholize;
Oštećenja noktiju izazvana delovanjem fizičkih ili hemijskih činilaca
U ove poremećaje se ubrajaju:
– leukonihija – koja se ispoljava belim nokatnim pločama, a može da bude zahvaćena cela nokatna ploča ili neki njeni delovi, a u vidu crtastih ili tačkastih belih promena;
– oniholiza – predstavlja odvajanje nokatne ploče od njenog ležišta (takozvanog nokatnog kreveca). Uzroci su brojni i podrazumevaju razne blage mehaničke traume, toksične ili alergijske procese, preterano vlaženje i upotrebu agresivnih sredstava za pranje. Sa druge strane oniholiza je dosta čest nalaz i kod brojnih dermatoza (psorijaza, ekcem), zatim kod sistemskih oboljenja i raznih infekcija (pre svega gljivičnih – dermatofitima ili kandidom). U lečenju same oniholize, neophodno je odstraniti oboleli deo nokatne ploče, a oslobođenu površinu nokatnog ležišta mazati lokalnim kortikosteroidima i/ili antibiotskim mastima u zavisnosti od uzročnika;
– onhošiza je poremećaj kod koga se nokatna ploča cepa odnosno razlistava. Prevashodno se javlja u slučaju prekomernog vlaženja i izlaganja sredstvima za pranje, ali se može naći i kod dijetetskog režima ili nepravilne ishrane, kod niskih vrednosti gvožđa u serumu ili kod prekomerne funkcije štitne žlezde (hipertireoze);
– onihireksa – prekomerna lomljivost nokatne ploče koja se javlja najčešće udružena sa oniholizom, i izazvana je istim faktorima kao i sama oniholiza;
– onihogripoza je nenormalno zadebljavanje nokatnih ploča. Najčešće nastaje kod starijih osoba zbog nedovoljne nege noktiju i neodgovarajuće obuće. Najčešće je lokalizovana na nožnim palčevima na kojima je nokatna ploča neravna, neprozirna, ekstremno zadebljala i čvrsta. Vrlo često se može razviti i kod obolelih od psorijaze. Savetuje se redovno odstranjivanje hipertrofičnih slojeva, a kod mlađih osoba čak i radikalna hirirška intervencija;
– onihofagija – predstavlja griženje noktiju i česta je kod dece, ali i odraslih osoba sa psihološkim ili emocionalnim problemima. U ovom slučaju su nokatne ploče kratke, postoje ragade i rane sa zapaljenjem okolne kože oko nokta. Sličan nalaz se može videti i u pruriginoznim dermatozama, a uzrokovan je svrabom;
– unguis incarnatus – jeste urastao nokat i najčešće nastaje na nožnim prstima, a pre svega zbog prekomernog zasecanja slobodnih ivica nokatne ploče, ili kod nošenja preterano uske obuće. Promene su praćene zapaljenjem i bolom u perionihijumu, a pored toga i zadebljenjem tkiva koje otežava saniranje promena;
Promene na noktima kod dermatoza i sistemskih bolesti
Promene na noktima kod kožnih oboljenja, tj dermatoza, najčešće nastaju kod psorijaze, ali i kod teških formi alopecije areate. Sekundarne promene na noktima se mogu takođe javiti i kod hroničnih ekcema, atopijskog i alergijskog dermatitisa, pemfigusa i brojnih drugih dermatoza.
Promene na noktima kod sistemskih oboljenja najčešće se javljaju:
– kod hipohromne anemije – zbog nedostatka gvožđa dolazi do oniholize i onihorekse, tj odlubljivanja i prekomerne krtosti i lomljivosti nokatne ploče;
– kod hroničnih oboljenja kardiovaskularnog sistema kod kojih usled centralne cijanoze nastaju maljičasti, tj široki prsti, i široke nokatne ploče koje izlaze izvan normalnih granica svog ležišta;
– kod teških sistemskih bolesti, teških infekcija i akutnog stresa – na noktima se javljaju poprečna linearna udubljenja na skoro svim noktima u približno istom nivou, a koja se nazivaju Boove linije;
Naši nokti nemaju samo estetsku funkciju, tj ne služe samo za ukras i lakiranje, već je nijihova prava i osnovna uloga zapravo zaštita prstiju šaka i stopala. Posmatranjem promena na noktima mogu se otkriti i različita oboljenja i patološka stanja koja mogu ukazati kako na bolesti noktiju, tako i na čitav spektar sistemskih i mnogih drugih bolesti.
Pre svega treba obratiti posebnu pažnju na postojanje neke od sledećih promena na noktima:
Promena boje nokta
– zdravi nokti su normalno ružičaste boje sa bledim polumesecom pri samom korenu nokta. Boja nokta može biti promenjena samo u nekom njegovom delu, ili može biti zahvaćena cela nokatna ploča;
– bele tačke ili pruge na noktima, ili bela prebojenost nokatne ploče u celini, mogu često biti znak povrede noktiju (leukonihije) i najčešće prolaze bez posledica, tj gube se kako nokat raste. Međutim, ako postoji veći broj promena na jednom noktu, ili je istovremeno zahvaćeno više noktiju, potrebno je obratiti se lekaru, jer ovakvo stanje može ukazivati na nedostatak vitamina, bolesti jetre, ulkusnu bolest ili ulcerozni kolitis, ili može nastati nakon hemioterapije;
– potpuno beli nokti, kako kod odraslih tako vrlo često i kod dece, jesu jedna od najjasnijih manifestacija anemije nastale zbog nedostatka gvožđa u organizmu;
-bela boja noktiju takođe može biti posledica podizanja nokta od podloge, ili takozvane onoholize, koja nastaje kao posledica povreda, ali i kod gljivičnih ili nekih drugih infekcija. Oniholiza može da se javi i kod upotrebe jakih hemikalija, u sredstvima za negu ili ulepšavanje noktiju, kod nošenja tesne obuće na noktima nogu, ali i kod težih stanja i poremećaja kakve su psorijaza i hipertireoza;
– bele poprečne pruge na noktima u najvećem broju slučajeva znače nedostatak vitamina, ali se javljaju i kod trovanja ugljen dioksidom, kod srčanog zastoja ili malignih bolesti kakav je Hodžkinov limfom;
– žuti nokti se najčešće javljaju u stanjima i poremećajima koji dovode i do njihovog zadebljavanja. Mogu biti posledica poremećaja u limfnoj drenaži, posledica malignih oboljenja, imunodeficijentnih stanja (AIDS), ili zapaljenskih bolesti kakav je reumatoidni artritis. Žutilo noktiju se vrlo često javlja i kod gljivičnih infekcija, a ako se na njih nadoveže i sekundarna infekcija patogenim bakterijama, nokatna ploča može poprimiti zelenu boju. Kod pušača su najviše žuti nokti na onim prstima između kojih se drži cigareta, ali oni mogu biti i znak da nešto nije u redu sa disajnim putevima ili plućima (promene poznate i kao pušačka pluća koje podrazumevaju hroničnu opstruktivnu bolest, tj emfizem i astmu). Upotreba nekih lekova, a pre svega antibiotika tetraciklina, može dovesti do pojave požutelih noktiju;
– smeđa do crna prebojenost noktiju – melanonihija, najčešće je manifestacije povećane količine pigmenta melanina u nokatnom ležištu. Takođe, ovakva promena koja je lokalizovana u nekom delu nokta, može da označava mladež na noktu (lentigo simplex). Problem je što na ovakvom terenu može da nastane jedan od najagresivnijih i najčešćih malignih tumora kože i njenih adneksa – maligni melanom. Zato, ukoliko primetite tamnjenje boje nokta, potrebno je da se što pre obratite lekaru. Smeđi ili crni nokti mogu se javiti i kod težih povreda, kod kojih nastaje krvni podliv, kod gljivičnih ili bakterijskih infekcija, kao i kod gangrene prstiju koja se javlja kao komplikacija sećerne bolesti, ili pak kod teških promrzlina. Sa druge strane, tamne brazde ili crte na vrhovima noktiju mogu biti znak popuštanja srca, ili pak samo manifestacija promena u organizmu uzrokovanih starenjem;
– plava prebojenost nokatnih ploča može biti manifestacija periferne cijanoze koja nastaje u prvom redu kod bolesti disajnih organa, ali i kod nekih poremećaja i oboljenja kardiovaskularnog sistema. Plavi ili modri nokti javljaju se i kao početna promena kod izlaganja tela vrlo niskim spoljnim temperaturama i velikim nadmorskim visinama;
Promena kvaliteta nokta – koja podrazumeva različite promene kakve su:
Zadebljanje ili istanjenje nokta – mada je u normalnim uslovima poželjno imati jake i čvrste nokte, njihova zadebljanja nisu znak zdravlja, već naprotiv ukazuju na različite poremećaje ili bolesti. Zadebljali nokti mogu da ukazuju na bolesti periferne ili sistemske cirkulacije, na bolesti pluća, kao i na različite infekcije nokta, a u prvom redu na gljivične infekcije noktiju ili onihomikoze. Istanjenja nokatne ploče nastaju često kod upotrebe agresivnih sredstava za ulepšavanje noktiju, ili jakih acetona za skidanje laka;
Povećana krtost, prekomerna tvrdoća i posledična lomljivost i pucanje noktiju nastaju pre svega kod gljivičnih infekcija, psorijaze i još nekih kožnih oboljenja, ali i kod sistemske ateroskleroze, tj zakrčenja krvnih sudova. Takođe se javljaju kod upotrebe jakih lakova za nokte (koji sprečavaju normalnu cirkulaciju i ne daju noktu da „diše“), ili sredstava koja se koriste za njihovo odstranjivanje. Mogu se objasniti i nedostatkom vitamina pre svega A, D, E i vitamina B kompleksa, kao i nepravilnom ishranom uopšte. Vrlo su česta manifestacija kod poremećaja funkcije štitne žlezde;
Prekomerna mekoća i elastičnost koja povećava savitljivost nokatne ploče – objašnjava se nedostatkom minerala kalcijuma i magnezijuma, kao i nedostatkom belančevina i vitamina D. Ove promene mogu nastati kako zbog nedovoljnog unosa ovih materija, zbog njihovog povećanog gubitka, tako i kod raznih oboljenja koja remete normalnu apsorpciju i iskoristljivost ovih važnih elemenata. To su u prvom redu hronične bolesti creva, bubrega i jetre, ali i smanjena mineralizacija i oboljenja koštano-zglobnog sistema (rahitis, osteoporoza);
Listanje noktiju – ova pojava ne mora nužno da znači neko oboljenje, jer se cepanje ili listanje noktiju može javiti kod oko 30 % zdravih osoba, a posebno žena. Međutim, mnogo češće se ovaj problem javlja kod upotrebe jakih sredstava za pranje ruku ili posuđa, upotrebe jakih lakova, ili kao posledica neke blaže fizičke traume nokta. Jednom rečju, sva ona stanja koja dovode do oštećenja i cepanja veza u nokatnoj ploči, mogu dovesti do njenog listanja tj cepanja.
Od zdravstvenih problema na koje može da ukaže listanje noktiju opet je u prvom redu loša ishrana, a posebno nedostatak folne kiseline, vitamina C i proteina. Oboljenja kod kojih dolazi do razlistavanja noktiju su najčešče psorijaza i razne infekcije, a posebno gljivične, koje zahvataju i nokte.
Promene u normalnom izgledu noktiju
Promene u normalnom izgledu noktiju uključuju razna udubljenja ili ispupčenja na noktima, uzdužne ili poprečne brazde, konkavnost nokatne ploče i postojanje neuobičajenih ili nenormalnih promena na noktima.
Udubljenja na noktima mogu biti različite veličine, oblika i lokalizacije. Mogu se javiti posebno, ili istovremeno na noktima ruku i nogu, i zahvatiti samo jedan ili više noktiju.
Sve navedeno može nas bliže uputiti o kakvom se zdravstvenom problemu radi. Nokti mogu biti zahvaćeni kod kožne bolesti – psorijaze, a promene na njima mogu se javiti bilo kao prvi znak bolesti, bilo kod već odmakle forme oboljenja. Na pojedinačnim ili svim noktima se mogu naći tačkasta udubljenja veličine oko 1-2 mm, kojih na jednom noktu može biti i više, pa nokatna ploča ima izgled „naprstka za šivenje“. Vrlo često se javlja i odlubljivanje nokta u distalnom delu (distalna oniholiza), pa se stiče utisak da ispod nokta postoji kap ulja i promena se zato i zove „fenomen uljane kapi“. Kod pacijenata sa težim i generalizovanim obicima bolesti, kako je već pomenuto, nokti mogu biti i žuti, neprozirni i zadebljeli, krti i lako lomljivi.
Ukoliko se udubljenja nalaze u središnjem delu nokta, to može značiti nedostatak važnih mikroelemenata u organizmu, a pre svega cinka. Manja ili veća udubljenja se na noktima mogu naći i kod urođenih poremećaja, kod nekih autoimunskih bolesti, kao i kod bolesti vezivnog tkiva.
Izbrazdanost noktiju – normalni i zdravi nokti imaju glatku površinu sa jedva primetnim brazdama. Izražena izbrazdanost noktiju može da ukaže na nedostatak gvožđa i posledičnu anemiju, nedostatak vitamina i minerala, kao i na ishranu siromašnu hranljivim materijama. Takođe, uzrok nastanka poprečnih ili uzdužnih linija na noktima mogu biti zapaljenske bolesti (kakav je reumatoidni artritis), razne autoimunske bolesti (sistemski eritemski lupus) i infekcije pre svega gljivicama (kandida nokta).
Konkavni nokti – u nekim slučajevima nokti se mogu savijati na gore i dobiti oblik kašike i taj poremećaj se stručno naziva koilonihija. Ovakav problem može biti uzrokovan nedostatkom gvožđa, bilo zbog bolesti jetre, kada se gvožđe povećano apsorbuje u jetru (hemohromatoze), bilo zbog hipohromne anemije. Takođe se javlja kod neadekvatne ishrane i nedostatka vitamina, a naročito vitamina B12 kod takozvane perniciozne anemije. Ovi „kašikasti nokti“ mogu da se jave i kod takozvanog Raynaudovog sindroma (poremećaj koji je provociran hladnoćom i kod koga postoji suženje krvnih sudova na prstima šaka i stopala), ili da budu urođeni, odnosno nasledni poremećaj.
Vrlo su čest nalaz kod brojnih srčanih oboljenja (kod postojanja centralne cijanoze i maljičastih ili batičastih prstiju nokti su konkavnog oblika) kao i kod smanjene funkcije štitne žlezde tj hipotireoze.
Gljivična oboljenja noktiju na rukama i nogama (onihomikoze)
Gljivice na noktima nogu, kao što je već napomenuto, su najčešće udružene sa gljivičnom infekcijom stopala. Ovakve infekcije, pored toga što su ozbiljan estetski i zdravstveni problem, zahtevaju veliku strpljivost, jer se vrlo teško i dugo leče, imaju sposobnost lakog prenošenja na susedne nokte i kožu, i posebno izraženu sklonost da se vraćaju ubrzo nakon izlečenja.
Klkinička slika, odnosno simptomi, kao i terapijski pristup u lečenju ovih bolesti, zavise od uzročnika.Gljivice na noktima ruku nastaju kao posledica infekcije dermatofitima ili kandidom, koji predstavljaju uzročnike i za gljivične infekcije nogu i noktiju na nogama.
Dermatofitna infekcija noktiju (tinea unguium) ima više kliničkih i patogenetskih oblika koji zavise od puta gljivične invazije nokatnog aparata. Bitna razlika izmađu ove forme gljivične infekcije i kandidijaze noktiju je u tome što tinea nokta nije praćena zapaljenjem, a destrukcija noktiju je posledica mehaničkih faktora, ili delovanja enzima iz gljivica. Tako razlikujemo:
– distalnu subungvalnu onihomikozu kod koje put gljivične infekcije ide od bočnih žlebova nokatne ploče, a kliničku sliku odlikuje zadebljenje i hiperkeratoza upravo tih bočnih delova nokatnog ležišta i otpadanje nokta koji može biti neizmenjen, tj klinički potpuno zdrav;
– proksimalnu belu subungvalnu onihomikozu koja nastaje usled infekcije rožastog sloja kutikulre nokta, a ispoljava se belom nokatnom pločom, koja je neoštećenog kvaliteta u distalnom delu nokta. Međutim, kako se promene brzo šire, bele mrlje se javljaju i u distalnom delu nokatne ploče;
– površnu belu onihomikozu koja je izazvana dermatofitnom infekcijom macerisane nokatne ploče i takva ploča je neravna, gubi sjaj i prozračnost, postaje lomljiva, krta i trošna;
– totalna distrofična onihomikoza – zahvata sve delove nokatnog aparata i bilo koji od prethodna tri oblika može se završiti prelaskom u ovaj oblik infekcije. Ova forma se klinički karakteriše zadebljalim, neravnim i trošnim noktima, a u težim oblicima može da dođe i do potpune destrukcije nokta;
Lečenje infekcija noktiju
Lečenje dermatofitnih infekcija noktiju zavisi od toga o kom se od navedenih oblika radi, kao i od toga kolika je površina nokta zahvaćena. Naime, ako je oboljenjem zahvaćeno manje od 60 % površine nokta primenjuje se lokalna antimikotična terapija, osim u slučaju totalne distrofične onihomikoze kada se antimikotici moraju primeniti sistemski, jer je zahvaćen i matriks nokta.
Sa druge strane, ako je zahvaćeno preko 60 % nokatne površine, ili ako prethodna lokalna terapija nije dala uspeha ni u jednom od navedenih oblika bolesti, mora se primeniti sistemski antimikotik. Terapija se obično sprovodi oko dva meseca za nokte na rukama, a 3-4 meseca za nokte na nogama.
Kandidijaza noktiju, kao što je već i rečeno, uzrokuje zapaljenje kože oko nokta, odnosno hronični perioniksis. Bolest se prevashodno javlja sekundarno, a na terenu prethodnih oštećenja ili manjih trauma kože oko noktiju na rukama ili nogama. Pošto oboljenje ima hroničan tok, u kliničkoj slici postoje blage subjektivne tegobe kakve su svrab, lokalni znaci zapaljenja (crvenilo, otok, bol), kao i promene na samim noktima koji su neravni, izbrazdani, krti i lomljivi.
Lečenje kandidijaze obuhvata opšte mere, koje imaju za cilj da odstrane predisponirajuće faktore za nastanak infekcije, a to su pre svega: macerisanje kože, endokrine bolesti (šećerna bolest, hipotireoza, Kušingova i Addisonova bolest), imunodeficijentna stanja, limfocitopenije i neutropenije.
Lokalno lečenje podrazumeva aplikovanje preparata nistatina ili imidazola, najbolje u obliku kremova, masti ili rastvora. Ovi preparati se nanose 1-3 puta dnevno do smirivanja kliničke slike, i još 7 dana nakon tog perioda da bi se sprečila eventualna pojava recidiva bolesti.
Sistemsko lečenje se sprovodi ako lokalna terapija nije imala efekta, a podrazumeva primenu ketokonazola, imidazola ili flukonazola u trajanju od 1-3 nedelje. Bitno je voditi računa o dužini primene i doziranju ovih lekova, jer mogu da ispolje hepatotoksičan efekat.
Prevencija oboljenja noktiju
U sprečavanju nastanka velikog broja bolesti, a u prvom redu čestih i veoma upornih gljivičnih infekcija noktiju, od velikog je značajna i redovna i pravilna nega noktiju. To podrazumeva redovnu higijenu ruku i nogu, izbegavanje preteranog vlazenja i upotrebe agresivnih sredstava za pranje ruku i čišćenje domaćinstva, nošenje odgovarajuće obuće koja je udobna i omogućava koži i noktima na nogama da „dišu“.
Nadalje, potrebno je izbegavati sredstva za ulepšavanje noktiju koja u sebi sadrže visoke doze štetnih hemijskih sredstava. Da bi nokti bili lepi i negovani mnogo su bolji za upotrebu vitamini za nokte (vitamin D, A, E i kompleks vitaminaB) koji se mogu unositi oralnim putem, kao dodatak svakodnevnoj ishrani, ili se pak naći u obliku posebnih lakova za nokte koji se direktno nanose na nokte i u njih se direktno apsorbuju.