Kronova bolest – simptomi, uzroci, ishrana i lečenje

Kronova bolest je hronično zapaljensko oboljenje digestivnog trakta od kojeg boluje veliki broj ljudi, prevashodno stanovnici zemalja Zapadnog sveta.

Spada u grupu zapaljenskih bolesti creva (IBD, odnosno inflammatory bowel diseases) i često je povezano sa ulceroznim kolitisom. U najvećem broju slučajeva,

Kronova bolest pogađa tanko crevo i početak debelog creva, mada do upale može doći u bilo kom delu digestivnog trakta. Za ovo stanje ne postoji adekvatan i konačan lek, ali se može držati pod kontrolom zahvaljujući nizu mogućnosti i tretmana. Većina pacijenata koji žive sa ovim problemom prolaze kroz periode remisije bolesti, tokom kojih nemaju nikakve simptome, te novih napada oboljenja, kada se simptomi pogoršavaju.

Statistički podaci američkih zdravstvenih instituicija pokazuju da se broj obolelih u državama SAD postepeno povećava iz nepoznatog razloga. Evropske statistike takođe pokazuju rast broja obolelih u zemljama Zapadne Evrope. Kronova bolest se tipično prepoznaje i dijagnostifikuje u uzrastu između 15 i 35 godina starosti, ali se može javiti u bilo kom razdoblju.

Ne postoji razlika u preovladavanju tegobe kod muškaraca ili žena, ali je poznato da ovo oboljenje tipično pogađa osobe evropskog porekla, a posebno pojedince jevrejskih korena, a manje pripadnike drugih etniciteta. Među azijskim narodima je manje zastupljeno.

UZROCI KRONOVE BOLESTI

Konkretni i precizni uzroci za nastanak Kronove bolesti nisu sasvim poznati naučnicima, ali postoje pretpostavke da ovo stanje može da se javi kao autoimuna reakcija. Neke medicinske i naučne studije pokazuju da tokom razvoja bolesti imune ćelije organizma greškom napadaju dobre i korisne bakterije koje prirodno nastanjuju čovekov digestivni sistem, te zapaljenje nastaje kao posledica takve reakcije.

Stručnjaci smatraju da do Kronove bolesti dolazi usled kompleksa više uzroka, pre svega misleći na kombinaciju spoljnih uslova i genetskih predispozicija. Navodimo neke od mogućih razloga zbog kojih pojedinac može imati veći rizik da oboli od Kronove bolesti.

Genetsko nasleđe – Ne postoji jedinstveni gen koji je zaslužan za razvoj Kronove bolesti. Međutim, naučnici su identifikovali oko stotinak različitih gena u ljudskom organizmu koji mogu da budu odgovorni za nastanak oboljenja, odnosno predstavljaju faktor rizika.

Porodična istorija – Do sada se pokazalo da se Kronova bolest može naslediti, odnosno da je češća u slučajevima gde je već prisutna u porodici. Oko 5% do 20% pacijenata koji boluju od Kronove bolesti ima među bližim rođacima nekoga ko se takođe bori sa ovim stanjem, najčešće brata, sestru ili roditelje. Ukoliko oba roditelja imaju Kronovu bolest, šanse da će dete oboleti od istog stanja je mnogo viša; prema istraživanjima, šanse su čak 36% veće u tom slučaju.

loading...

Životni uslovi – Kako dosadašnje statistike pokazuju, Kronova bolest je učestalija među stanovnicima razvijenih zemalja, nego u drugim krajevima sveta. Takođe se jasno vidi da je zastupljenija u urbanim nego u ruralnim sredinama.

Štetne navike – U poređenju sa nepušačima, pušači imaju čak duplo veće šanse da obole od Kronove bolesti.

Lekovi – Određeni lekovi mogu imati negativan uticaj na povećanje rizika za nastanak Kronove bolesti. Antibiotici i nesteroidni antiupalni medikamenti, poput aspirina, ibuprofena i naproksena blago povećavaju rizik za razvoj ovog oboljenja.

Kronova bolest ima posebno negativan efekat na trudnoću i može otežati proces ostajanja u drugom stanju, posebno u periodima kada su simptomi najizraženiji. Za većinu žena, šanse za uspešno začeće obično se normalizuju kada je bolest u remisiji i plodnost je u punom kapacitetu.

Kronova bolest takođe povećava rizik od nastanka komplikacija u trudnoći, u toku dok je bolest aktivna; povećava rizik od pobačaja, smrtnosti ploda i defekata kod bebe. Preporučuje se da žene koje imaju ovo stanje čekaju bar šest meseci nakon epizode bolesti, pre nego što počnu aktivno da planiraju bebu.

SIMPTOMI I DIJAGNOSTIKA

Simptomi i znaci Kronove bolesti nisu isti za svakog pacijenta i mogu značajno varirati u zavisnosti od intenziteta i lokacije upale; ova hronična zapaljenska bolest može napasti bilo koji deo digestivnog trakta. Većina osoba koje imaju Kronovu bolest pate od upale tankog creva ili debelog creva.

Sami simptomi mogu da se razlikuju od osobe do osobe, uglavnom u zavisnosti od mesta koje je pogođeno. Navodimo neke od mogućih simptoma koji ukazuju na prisustvo Kronove bolesti.

  • Uporna dijareja koja ne prolazi ili zatvor
  • Krvarenje iz rektuma
  • Bolovi i grčevi u predelu abdomena
  • Gubitak telesne težine, gubitak apetita i mučnina
  • Groznica i osećaj stalnog zamora
  • Poremećaji menstrualnog ciklusa kod žena
  • Bolovi u zglobovima ili osetljivost zglobova
  • Crvenilo, bolovi i svrab u očima
  • Crvenilo, bolovi i neravnine na koži

Kronova bolest se dijagnostifikuje pomoću nekoliko vrsta testova, prilikom kojih se utvrđuje da li ovo neugodno stanje nastaje usled nekog drugog oboljenja koje se može ispoljiti sličnim simptomima. Oboljenja digestivnog trakta mogu imati slične simptome, te se u nekim slučajevima mešaju. Pojedina stanja se manifestuju na gotovo isti način kao Kronova bolest, zbog čega ih je važno isključiti prilikom postavljanja dijagnoze.

  • Oboljenja i stanja digestivnog trakta koja po simptomima podsećaju na Kronovu bolest su sindrom nervoznih creva, intolerancija na laktozu i ulcerativni kolitis;

Testovi za utvrđivanje prisustva Kronove bolesti kod pacijenta uključuju fizički pregled, laboratorijske analize, kolonoskopiju, skeniranje i endoskopiju.  Prilikom fizičkog pregleda doktor pregleda abdomen pacijenta, kako bi utvrdio da li postoje osetljivost ili bolni nadražaj. Takođe se uzimaju uzorci krvi ili stolice, kako bi se utvrdilo da li su prisutni znaci infalamacije, infekcije ili krvarenja; ove analize mogu da potvrde/negiraju i druga slična oboljenja.

Tokom kolonoskopije lekar postavlja tanku, fleksibilnu cevku sa kamerom u rektum pacijenta, te dalje u debelo crevo i traga za prisustvom bilo kakve abnormalnosti. U toku ove procedure uzima se niz uzoraka tkiva za biopsiju. Delovi digestivnog trakta koji se ne mogu dosegnuti kolonoskopom mogu da se snime X zracima ili CT skenom. Endoskopija je metoda prilikom koje pacijent guta kapsulu veličine vitaminskih tableta, koja sadrži minijaturnu video kameru, pomoću koje lekar traži eventualne nepravilnosti u digestivnom traktu.

Kronova bolest kod dece

Kronova bolest može da se razvije u bilo kom životnom dobu, ali se obično utvrđuje posle petnaeste godine života. Medicinska istraživanja utvrdila su da oko 20% do 25% obolelih od ovog stanja predstavljaju deca starosti ispod 18 godina. Bolest se izrazito retko javlja kod mlađe dece, ispod osme godine starosti. Simptomi Kronove bolesti kod dece su obično slični onima koji se javljaju kod odraslih pacijenata.

Ipak, deca mogu da iskuse komplikacije do kojih u slučaju odraslih pacijenata ne može da dođe, kao što su odloženi pubertet i usporen rast (trećina dece koja boluje od Kronove bolesti je nižeg rasta od očekivanog za odraslo doba). Simptomi koji najčešće pogađaju decu su bolovi u predelu abdomena, dijareja i gubitak na kilaži.

KOMPLIKACIJE KRONOVE BOLESTI

Ovo hronično oboljenje vodi razvoju nekoliko različitih oblika komplikacija vezanih direktno za digestivni sistem; one su najvećim delom uzrokovane samom inflamacijom i povredama zidova creva koje su karakteristične za ovo stanje.

U nekim situacijama, Kronova bolest, kao i izvesni tertmani za lečenje njenih simptoma, mogu da dovedu do komplikacija drugih područja u telu; ove komplikacije mahom su izazvane upalom ili lošom ishranom koja je često prisutna kod obolelih.

Komplikacije u digestivnom sistemu

Kronova bolest može da dovede do niza komplikacija vezanih za zdravlje creva i celog digestivnog sistema. Ovo su mogući problemi koji se mogu javiti kao posledica Kronove bolesti kod nekih pacijenata.

Opstrukcija creva – Upala koja je tipičan vid manifestovanja Kronove bolesti može da dovede do povećanog rasta tkiva u crevima, to jest do formiranja ožiljkastog tkiva, koje blokira normalne crevne funkcije. Ovaj problem sprečava normalno pražnjenje creva i češće se javlja u tankom nego u debelom crevu. Simptomi blokade creva najčešće uključuju javljanje veoma jakih grčeva u predelu abdomena i povraćanje. Često je potrebno opstrukciju rešiti operativnim zahvatom.

Analna fisura – Analna fisura je povreda, odnosno pucanje kože koja oblaže anus ili okolinu anusa. Fisure mogu da izazovu rektalni bol i krvarenje, posebno kada creva rade. Fisure mogu da se upale i prerastu u perianalne fistule.

Fistula – Fistula predstavlja abnormalni kanal ili vezu koja se uspostavlja između dva dela tela. U slučaju Kronove bolesti, fistula se obično formira iz čira ili rane u crevu i prerasta u kanal. Takav kanal može da poveže dva različita područja creva ili delove creva sa drugim organima, poput mokraćne bešike, vagine ili spoljašnje kože. Fistule mogu ometati proces apsorpcije potrebnih nutrijenata u organizmu i često zahtevaju operativni tretman, posebno ukoliko su velike ili ih ima puno.

  • Oko 30% pacijenata koji boluju od Kronove bolesti ima problema sa fistulama;

Apsces – Apsces predstavlja gnojni džep koji nastaje usled bakterijske infekcije. Može da se razvije oko fistule ili u njoj, ali i nezavisno od nje. Apsces izaziva oticanje, bolove i groznicu. Kada se formira u digestivnom traktu, odnosno u crevima, može da izazove oticanje zidova creva, a ukoliko se javi oko analnog otvora, može da bude vidljiv i izgleda poput čira. U zavisonosti od lokacije i veličine, apsces se može odstraniti operativno ili drenirati. Veoma često se dodatno tretira antibioticima, kako bi se izlečila infekcija.

Neuhranjenost – Čitav skup simptoma i faktora koji su povezani sa Kronovom bolešću mogu da utiču na to da se pacijent ne hrani kako treba, odnosno da ne prima dovoljnu količinu potrebnih nutrijenata. Teškoće u konzumiranju hrane mogu da budu uzrokovane bolovima u stomaku ili dijarejom, a neadekvatna apsorpcija hranljivih materija iz namirnica nastaje kao posledica jake upale i povreda digestivnog trakta. Do loše i nedovoljne apsorbcije nutrijenata iz hrane može doći i usled korišćenja određenih lekova ili zbog operacije. Medicinske intervencije za nadoknadu nutrijenata obično su uspešne u lečenju neuhranjenosti, a uglavnom se pacijentima daju putem infuzije.

Infekcije creva – Preterani rast bakterija u malom crevu može da izazove bolove u predelu abdomena, nadimanje, gasove i dijareju. Kronova bolest povećava šansu za razvoj infekcije c. difficile, koja izaziva posebno težak oblik dijareje. Za lečenje bakterijskih crevnih infekcija koriste se antibiotski lekovi.

Toksični megakolon – Toksični megakolon je veoma ozbiljna komplikacija koja dovodi do toliko ozbiljnog stanja zapaljenja debelog creva, da ono postaje veoma uvećano i paralizovano. Takva situacija može dovesti do pucanja debelog creva, što je stanje koje je opasno po život pacijenta i zahteva momentalnu hiruršku intervenciju.

Rak debelog creva – Kronova bolest povećava rizik za razvoj raka debelog creva. Rizik je veći ukoliko pacijent boluje od Kronove bolesti minimum osam godina ili su veliki delovi debelog creva pogođeni bolešću. Zbog povećanog rizika od nastanka raka debelog creva, preporučuje se da pacijenti  redovno obavljaju kolonoskopiju ili češće nego inače.

Komplikacije van digestivnog trakta

Komplikacije delova tela koji nisu povezani sa samim digestivnim sistemom su manje verovatne, ali Kronova bolest može uticati na ceo čovekov organizam i izazvati i neke druge tegobe. Komplikacije van digestivnog sistema koje mogu da nastanu usled ovog hroničnog oboljenja su sledeće.

Problemi sa ustima – Pojava ranica u usnoj duplji i gljivične infekcije usta često se sreću kod pacijenata koji boluju od Kronove bolesti, nego kod osoba koje nemaju takve tegobe.

Problemi sa zglobovima i kostima – Upala koja je tipična za Kronovu bolest može dovesti i do pojave artritisa, odnosno ukrućenosti zglobova. Može doći do uvećavanja vrhova prstiju na rukama i nogama usled ovog oboljenja. Kronova bolest i lekovi kojima se leči (kortikosteroidni) mogu da dovedu do nastanka osteoporoze (krtosti i poroznosti kostiju) i osteopenije (smanjene gustine kostiju), što povećava šanse za prelome.

Problemi sa kožom – Osobe koje boluju od Kronove bolesti sklone su tegobama vezanim za zdravlje kože. Njihova koža može postati crvena, čvornovata i podložna razvoju različitih vrsta lezija, koje se mogu pojaviti na području tela bliže debelom crevu, ali i raširiti se do ruku i nogu. Prisustvo Kronove bolesti takođe povećava rizik za nastanak psorijaze, koja se manifestuje pečatima crvene kože koja se peruta i svrbi.

Anemija i nastanak tromba – Unutrašnji gubitak krvi, do kojeg dolazi zbog pojave čireva, udružen sa deficitima u ishrani mogu da dovedu do opadanja broja crvenih krvnih zrnaca kod pacijenata sa Kronovom bolešću. Takođe može doći do nastanka trombova u predelu nogu, te razvoja plućne embolije, odnosno stanja u kome se ugrušak prenosi iz nogu do pluća.

Problemi sa vidom – Kortikosteroidni lekovi koji se nekada koriste u lečenju Kronove bolesti imaju štetne posledice po zdravlje očiju (to važi za kortikosteroidne lekove generalno). Oni mogu da povećaju rizik za razvoj katarakte, odnosno zamućenja vida, ili glaukoma, grupe stanja koja oštećuju optički živac. Ponekad i sama Kronova bolest može da dovede do upale očiju.

Problemi sa jetrom i bubrezima – Kronova bolest povećava šanse za oboljenja vezana za zdravlje jetre, kao i za nastanak kamena u bubregu i žučnoj kesi. Medicinske studije pokazuju da su ove tegobe zastupljenije među ljudima koji pate od Kronove bolesti.

Usporen rast – Pomenuli smo već da Kronova bolest može negativno da utiče na rast i razvoj deteta, ukoliko se rano javi. Ona može da ograniči fizički razvoj i rast deteta.

Emocionalni problemi – Kronova bolest je neprijatno hronično stanje, koje kod pacijenta može da izazove frustracije različitog intenziteta. Strah od pojave bola ili potencijalno ograničavajućih simptoma, te onih zbog kojih se pacijent stidi, mogu ozbiljno da utiču na njegovo emocionalno stanje, sliku koju ima o sebi i da ugroze njegove odnose sa drugim ljudima. Kronova bolest može da dovede do socijalne izolacije, anksioznosti i depresije.

LEČENJE KRONOVE BOLESTI

Kao što smo rekli, jedinstveni lek za potpuno izlečenje Kronove bolesti ne postoji, ali postoji niz opcija i metoda koje mogu da pomognu pacijentima da se lakše nose sa ovim stanjem i da ublaže neugodne efekte simptoma bolesti. Većina ljudi koji boluju od Kronove bolesti vodi sasvim normalan život, uz odgovarajuću terapiju.

Sam tretman koji će lekar preporučiti zavisi od toga koliko je samo stanje ozbiljno i vrste simptoma koje pacijent doživljava, kao i od dela digestivnog trakta koji je zahvaćen bolešću. Dva glavna pravca u lečenju Kronove bolesti obuhvataju medikamentoznu terapiju i operaciju.

Lekovi u terapiji Kronove bolesti

Danas postoji veliki broj različitih lekova koji se prepisuju pacijentima sa Kronovom bolešću. Lekar može preporučiti jedan ili više lekova, sve u zavisnosti od karakteristika konkretnog slučaja. Najveći broj takvih medikamenata ima za cilj suzbijanje upalnih procesa i supresiju imunog sistema.

Pojedini lekovi se koriste kako bi se ublažili napadi bolesti, kada su simptomi najsnažniji; drugi lekovi služe kao preventiva povratka simptoma, nakon što su se oni povukli.

Aminosalicilati – 5-ASA, to jest 5-aminosalicylates su lekovi koji se primarno koriste da bi se umanjili inflamatorni procesi unutar digestivnog trakta. Oni se obično upotrebljavaju tokom burnih epizoda bolesti, kada su simptomi najizraženiji, ali se u nekim slučajevima prepisuju i kontinuirano, čak i nakon što su simptomi nestali. Ovi lekovi deluju lokalno na creva i imaju manji broj neželjenih efekata od drugih lekova.

Antibiotici – Antibiotici se obično prepisuju u slučaju da aminosalicilati ne funkcionišu. Oni mogu da umanje količinu štetnih bakterija u digestivnom traktu, što vodi smanjenu same upale.

Steroidi – Sterodini lekovi se preporučuju ukoliko ni aminosalicilati ni antibiotici ne pomažu. Ova grupa lekova se tipično koristi u kratkom periodu kako bi se suzbila jaka inflamacija.

Imunomodulatori – Ovi lekovi takođe umanjuju upalu. Prepisuju se u slučajevima kada su simptomi Kronove bolesti veoma snažni ili u slučaju da su se nakon upotrebe sterioda pogoršali. Najčešći lekovi iz ove grupe su azathioprine, 6-mercaptopurine i methotrexsate.

Biološki modifikatori – Biološki lekovi se koriste kako bi se sprečio nastanak inflamacije i često se kombinuju sa drugim lekovima koji se pacijentu daju putem infuzije ili injekcija. Neki od tih lekova se mogu uzimati u kućnim uslovima, ali drugi se daju isključivo ambulantno. Najčešće prepisivani su infliximab, adalimumab i certolizumab.

Operacija kod Kronove bolesti

U slučaju da se simptomi nimalo ne popravljaju usled medikamentozne terapije, lekar može preporučiti hiruršku intervenciju. Operacija takođe nije lek za samu bolest, ali može dovesti do značajne redukcije simptoma i omogućiti pacijentima da dugo vremena nakon intervencije žive bez ikakvih tegoba.

  • Kod oko 80% pacijenata sa Kronovom bolešću operativni zahvat je neizbežan u nekom trenutku u životu. Oko 85% do 90% pacijenata kod kojih je izvršena hirurška intervencija nema nikakve simptome bolesti narednih godinu dana;

Obično se sprovode dve osnovne vrste intervencije, a to su odstranjivanje jednog dela debelog creva i rešavanje blokade. Odstranjivanje dela debelog creva, hemikolektomija, podrazumeva uklanjanje obolelog dela creva i spajanje delova koji preostanu. Oslobađanje blokade, strikturoplastika, izvodi se kako bi se otvorili crveni putevi koji su zakrčeni.

Komplementarne i alternativne metode

Nema puno naučnih dokaza o tome koliko koplementarne i alternativne metode mogu pomoći u lečenju Kronove bolesti. Neki pacijenti se odlučuju na kombinovanje ove vrste metoda sa konvencionalnom terapijom, poput uzimanja lekova ili operacije, kako bi ublažili simptome. Za neke od ovih metoda se smatra da mogu da pomognu pacijentima sa Kronovom bolešću da se lakše nose sa neprijatnim epizodama kulminacije simptoma.

Probiotici – Probiotici su proizvodi koji sadrže ‘dobre’ bakterije i mogu da olakšaju probleme vezane za digestivni trakt, poput gasova i nadimanja. Postoje naučne potvrde o tome da uzimanje probiotika može da pomogne ljudima sa Kronovom bolešću; oni su dostupni u više oblika i deluju u većoj ili manjoj meri. Preporučuje se konsultacija sa lekarom o tome koji probiotik bi bilo najbolje koristiti.

Tehnike opuštanja – Prakse poput joge, meditacije i tai čija mogu da pomognu ljudima sa Kronovom bolešću da se lakše nose sa frustracijama zbog svog stanja, ali i da ublaže simptome. Dokazi o efikasnosti tih metoda su na nivou spekulacije, s obzirom da naučne evidenicije o njihovom stvarnom pozitivnom dejstvu u ovom slučaju nema.

Akupunktura – Tehnika akupunkture može da pomogne da se ublaže simptomi Kronove bolesti, kako izveštava Svetski žurnal gastroenterologije; prema njihovim navodima, ova praksa dovodi do značajnog smanjenja aktivnosti same bolesti.

Biljni preparati i lekovi – Pojedine biljke su se pokazale kao korisne u terapiji Kronove bolesti, a naglašava se pozitivno dejstvo pelena, kanabisa i vrsta Boswellia serata i Tripterygium wilfordii. Kod upotrebe biljnih preparata uvek treba biti oprezan i potražiti savet lekara, posebno ukoliko pacijent uzima i suplemente za ishranu ili/i vitamine.

ISHRANA KOD KRONOVE BOLESTI

Ishrana je važan aspekt u tretmanu Kronove bolesti. Određene promene u načinu ishrane i tipu namirnica mogu da dovedu do redukcije neprijatnih simptoma oboljenja. Dijagnoza Kronove bolesti u većem broju slučajeva od pacijenta zahteva da usvoji neke drugačije navike u ishrani, budući da određene vrste hrane mogu da pogoršaju simptome. Ne postoji jedan utvrđeni plan ishrane ili dijeta za Kronovu bolest, iako se na internetu mogu pronaći različite šeme ishrane pod takvim nazivom.

Dijete koje se često primenjuju i modifikuju za pacijente obolele od Kronove bolesti uključuju visokokaloričnu dijetu, dijetu bez laktoze, niskomasnu dijetu, ishranu sa manje vlakana, ishranu sa manje soli. Tokom epizoda bolesti, neke namirnice bi trebalo izbegavati, kako ne bi došlo do pogoršanja stanja. Okidači simptoma mogu da se razlikuju od slučaja do slučaja i zbog toga je dobra preporuka da pacijent vodi dnevnik ishrane, kako bi zabeležio koja hrana izaziva određene tegobe. Ipak, postoji nekoliko saveta koji mogu da pomognu.

  • Manji i češći obroci, kontiunirani unos manjih doza vode tokom dana;
  • Izbegavanje hrane sa puno vlakana, masne i pržene hrane;
  • Ograničen unos mlečnih proizvoda, smanjen unos kofeina;
  • Unos suplemenata koji obezbeđuju dovoljno gvožđa, kalcijuma, vitamina D, A, E, B12 i K, folne kiseline i cinka;

Pre upotrebe bilo kod dodatka ishrani treba se konsultovati sa lekarom. Vrsta i doza suplementacije zavise od ozbiljnosti stanja i konkretnih simptoma i problema sa kojima se pacijent suočava.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: