Monociti – povišeni ili sniženi, simptomi, uzrok i lečenje

Monociti su značajna vrsta belih krvnih zrnaca sa jednim velikim, glatkim, ovalnim jezgrom ili jedrom (jezgro je komandni centar ćelije). Bela krvna zrnca pomažu u zaštiti tela od bolesti i u borbi protiv infekcija. Količina monocita se određuje analizom krvne slike sa diferencijalom.

Ova analiza pruža važne informacije o broju i vrstama ćelija u krvi. Diferencijal ili diferencijacija predstavlja činjenicu da umesto da se pruži informacija o ukupnom broju belih krvnih zrnaca, određuje se broj različitih tipova belih krvnih zrnaca.

U analizi krvne slike sa diferencijalom se navodi ukupan broj monocita ili se navodi odnos broja monocita prema ukupnom broju belih krvnih zrnaca. Poznavanje broja monocita može pomoći u određivanju zdravstvenog stanja pacijenta i može pomoći da se određene bolesti uzmu u obzir ili da se odbaci sumnja na njih.

Monociti su veoma fleksibilne ćelije koje se mogu menjati u zavisnosti od signala koje primaju iz sredine. Na primer, one se mogu razvijati u makrofage, a to su ćelije koje jedu bakterije, viruse, parazite, inficirane ćelije i njihove ostatke u tkivima.

Monociti mogu imati svojstvo makrofaga. Parazit je organizam koji živi u/na drugom organizmu kako bi mogao da se hrani. Makrofagi funkcionišu na različitim lokacijama u telu kada se nalaze u tkivu. Makrofagi čuvaju antigen tako da ga telo može prepoznati kao napadača u budućnosti. Antigeni su supstance u telu koje mogu da izazovu odmbrambenu reakciju organizma.

Ponekad, makrofagi funkcionišu kao tip ćelija “čistača” i zato se smatraju velikim “proždiračima” u imunom sistemu. Makrofagi su deo urođenog imunog sistema. Monociti (u makrofagnom obliku) služe kao deo onoga što je poznato kao urođeni imuni sistem svih sisara, što znači da odmah brane telo od infektivnih agenasa u totalu. Drugim rečima, ne moraju da prepoznaju određene tipove napadača, već generalno prepoznaju napadača kao nešto što mora biti uništeno.

Monociti izvršavaju svoje funkcije okružujući i gutajući bakterije (fagocitoza). Monociti se mogu uključiti u fagocitozu premazivanjem stranog materijala pomoću komplemenata ili antitela.

Antitela su tipovi proteina koje telo proizvodi da bi uništili strane proteine poznate pod imenom antigeni. Komplement je vrsta proteina u krvi koja igra značajnu ulogu kod upala. Ponekad se monociti vezuju za strane materije prepoznajući ih uz pomoć specijalizovanih receptora.

Nakon fagocitoze, fragmenti stranih supstanci koji ostaju u tkivu, mogu poslužiti kao antigen kada ih monociti uhvate i izlože drugim čelijama belih krvnih zrnaca poznatim kao T-ćelije. Ovo dovodi do specifičnog odgovora imunog sistema protiv antigena.

loading...

Veruje se da makrofagi igraju ulogu u formiranju važnih organa kao što su srce i mozak.

Monociti se mogu podeliti na dendritske ćelije u tkivima. Dendritske ćelije su ćelije koje obrađuju antigenski materijal i prikazuju ga imunom sistemu. Zbog toga se smatraju tipom ćelija za prikaz antigena. Za razliku od makrofaga, dendritske ćelije ne uništavaju direktno napadače, već ih prikazuju T-ćelijama i B-ćelijama, tako da one mogu saznati nešto više o njima, kako bi ih mogle uništiti sledeći put kad se sretnu. T-ćelije i B-ćelije su vrste belih krvnih zrnaca koje pomažu u pružanju specifičnog odgovora na napad invanzivnog organizma i ćelija tumora. U obliku dendritskih ćelija, monociti deluju kao deo stečenog imunog sistema u kojem visokospecijalizovane ćelije štite organizam od bolesti.

Monociti reaguju na signale upale u organizmu i mogu brzo stići u područje infekcije (za 8 do 12 sati) ili u područje oštećenog tkiva, a potom se deliti na makrofage i dendritske ćelije, što stvara dodatni imuni sistem. Reagujući na područjima oštećenih tkiva, oni doprinose zarastanju rana. Makrofagi takođe instruiraju druge ćelije u imunološkom sistemu i proizvode molekule koji utiču na imuni sistem.

Monociti mogu takođe proizvesti citokine. Citokini su proteini koji pomažu drugim belim krvnim zrncima (i drugim ćelijama) da komuniciraju jedni s drugima. Imena citokina koje obično proizvode monociti su interleukin-1, interleukin-2 i faktor tumorske nekroze. Kada se monociti aktiviraju, citokini koji promovišu upalu se proizvode, a oni koji suzbijaju upalu se smanjuju. U laboratoriji, monociti mogu biti iskorišćeni da bi se kreirale dendritske ćelije dodavanjem citokina kao što su interleukin-4 i faktor stimulacije kolonije granulocitnih monocita.

Monociti sadrže delikatni hromatinski materijal sa čipkastim ili trakastim šablonom koji se više kondenzuju tamo gde su krajevi u kontaktu jedni sa drugima. Hromatin je materijal unutar jedra odakle se formiraju hromozomi. Hromozomi su strukture u ćelijama koji sadrže proteine i supstancu poznatu kao DNK. DNK lanac je lanac povezanih gena. Geni su jedinice materijala sadržane u ćelijama osobe koje sadrže kodirane instrukcije kako će se razviti određene telesne karakteristike čoveka (boja očiju, na primer).

Koliko su veliki monociti?

Monociti su najveća vrsta belih krvnih zrnaca. Veličina monocita je definisana kao veličina između 13 i 25 mikrometara u prečniku, ali neke reference ukazuju da su u prečniku između 16 i 22 mikrometra. Mikrometar je veoma mala jedinica dužine koja meri milioniti deo metra.

Gde se stvaraju monociti?

Monocite stvaraju vrste ćelija u koštanoj srži koje se zovu hematopoetske matične ćelije (HSCs). To su ćelije koje stvaraju druge ćelije. One kreiraju monblaste koji su nezreli oblik monocita. Monoblasti se potom razvijaju u monocite.

Procenat monocita u odnosu na ostala bela krvna zrnca

Monociti čine oko 2-8% belih krvnih zrnaca. Monociti se nalaze u krvi od jednog do tri dana.

Gde se monociti obično nalaze?

Monociti se obično nalaze u labavom vezivnom tkivu, limfnim čvorovima, koštanoj srži i slezini. Slezina pomaže u borbi protiv infekcija i uklanja i uništava istrošena crvena krvna zrnca. Slučajno, neki monociti mogu fagocitirati crvena krvna zrnca. Makrofagi se nalaze u različitim oblicima u svim tkivima ljudskog tela.

Uzroci povišenog nivoa monocita u krvi

Previsok nivo monocita u krvi se naziva monocitoza. Monocitoza se može dogoditi iz više razloga: upala, stres, groznica zbog prisustva virusa, teška infekcija, preuranjeno odumiranje ćelija u živom tkivu, bolesti koje nastaju zbog abnormalne aktivnosti imunološkog sistema. Ponekad i regeneracija crvenih krvnih zrnaca može dovesti do monocitoze.

Sledeći uzrok visokog nivoa monocita je sarkoidoza. Hronična granulomatozna bolest izaziva monocitozu. To je nasledna bolest u kojoj ćelije koje izvode fagocitozu ne funkcionišu korektno.

Još jedan uzrok monocitoze je Kušingov sindrom. To je stanje koje je izazvano prekomernim izlaganjem visokim nivoima kortizola. Kortizol je vrsta hormona koju proizvodi nadbubrežna žlezda i koji pomaže u smanjenju upale. Hormoni su supstance u telu koje utiču na druge ćelije. Nadbubrežne žlezde su par žlezda koje igraju važnu ulogu u metabolizmu i pomažu mu da reaguje na emocionalni i fizički stres oslobađanjem određenih hormona.

Uzroci sniženog nivoa monocita u krvi

Prenizak nivo monocita je stanje koje je poznato kao monocitopenija. Budući da se monociti proizvode u koštanoj srži, svaka bolest koja se tiče koštane srži, može dovesti do niskog broja monocita. Postoji mnogo zdravstvenih stanja koja utiču na koštanu srž. Jedan primer je HIV (virus humane imunodeficijencije). HIV napada imuni sistem čoveka, što dovodi do infekcije i tumora.

Aplastična anemija je stanje u kome organizam ne može da proizvede dovoljno krvnih ćelija zbog oštećenja koštane srži, pa i to dovodi do monocitopenije. Sledeći slučaj je slučaj sistemskog eritematoznog lupusa. Ovo je dugotrajna bolest u kojoj su vezivna tkiva u celom telu zapaljena, jer sistem odbrane napada ova tkiva kao da su strane supstance.

Razlog monocitopenije može biti i reumatodni artritis. To je poremećaj u kome odbrambeni sistem napada svoja tkiva, što dovodi do upale koštanih zglobova. Ostali razlozi mogu biti malarija, tuberkuloza i Epštajn-Barov virus.

Lekovi koji mogu ometati rad koštane srži i smanjiti broj monocita uključuju hemoterapiju, zračenje, interferone i glukokortikosteroide.

Optimalni referentni nivo monocita

Broj monocita treba da iznosi između 0.2 i 0.8×109/L kod odraslih osoba.

Kod dece ovaj broj varira u zavisnosti od uzrasta. Kod novorođenčadi se kreće od 0.5 do 1.8×109/L, a potom se postepeno smanjuje na 0.2 do 0.8×109/L kod adolescenata.

Monocitoza

Monocitoza je dakle povećanje broja monocita koji cirkulišu u krvi, a nivo iznad 950 mikrolitara (µl) se obično smatra povišenim. Kod pacijenata sa normalnim brojem leukocita, diferencijala sa jednakim ili većim od 10% monocita se takođe može smatrati monocitozom.

Diferencijalna dijagnoza je široka, jer monocitoza nije reprezentativna za određeno stanje. Često je označena hroničnim zapaljenjem, koje je rezultat infekcije, autoimunih bolesti, malignih bolesti nastalih u krvi ili čak bolest lipidne depozicije.

Uobičajene infekcije koje izazivaju monocitozu uključuju subakutni bakterijski endokarditis, sifilis, tuberkulozu, itd. Uobičajene autoimune bolesti u diferencijaciji uključuju reumatodni artritis, sarkoidozu i inflamatornu bolest creva. Malignost, naročito monocitnu leukemiju, uvek treba istražiti kod pacijenata sa monocitozom i odgovarajućim karakteristikama simptoma. Monocitoza se takođe može razviti tokom faze oporavka od akutne infekcije, oporavka od granulocitoze ili biti reprezentativna kod izuzetno retkih pedijatrijskih stanja, kao što je agranulocitoza.

Monocitoza olakšava proces lečenja nakon srčanog napada. Nakon srčanog udara, monociti pomažu u uklanjanju oštećenih i mrtvih ćelija srca.

Monocitopenija

Monocitopenija se može pojaviti u vezi sa različitim medicinskim uslovima. To su:

  • nedostatak vitamina B12 koji je kritičan sastojak u proizvodnji monocita i drugih belih krvnih zrnaca; nedovoljno vitamina B12 ukazuje na to da ćete verovatno patiti od monocitopenije;
  • nezdrava koštana srž; poremećaji koštane srži bitno će uticati na proizvodnju monocita, a njihov broj će biti ispod proseka;
  • reumatodni artritis je autoimuni poremećaj obeležen upalom zglobova za koji je poznato da dovodi do prestanka rada koštane srži; pacijenti koji boluju od reumatodnog artritisa mogu imati inflamatorne lezije, pa su u riziku od niskog nivoa monocita.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: