Osteohondroza – simptomi, uzrok i lečenje

Osteohondroza predstavlja oboljenje koje podrazumeva grupu poremećaja koji utiču na rast kostiju. Ova bolest je nepoznatog uzroka i karakteristično je da prekida dotok krvi u delove u kojima se obavlja mineralizacija kostiju, odnosno okoštavanje. Osteohondroza se drugačije naziva i koštana smrt.

Ova bolest se najčešće javlja kod dece i tinejdžera, iz razloga što njihove kosti još uvek rastu, ali ponekad se dešava i kod starijih ljudi. Kod zdravih osoba, kost koja je stara zamenjuje se novom, ali u ovom slučaju nije tako. Do zamene hrskavice koštanim tkivom, dolazi na određenim mestima u kostima, pa se ta mesta drugačije nazivaju ,, osifikacioni centri“ . Prema medicinskim podacima, smatra se da od tih mesta počinje okoštavanje koje se tokom određenog vremena proširi na čitavu kost.

Usled nedostatka dotoka krvi u kostima, dolazi do stanja gde organizam ne može da proizvede novu kost, jer se stara previše brzo razložila. Kost počinje da propada i vrlo često dolazi do lomljenja.

U početku bolest se najčešće razvija bez simptoma, međutim kako oboljenje napreduje, simptomi se izražavaju u vidu bolova i nemogućnosti savijanja zgloba. Pomenuto oboljenje se javlja u više oblika. U zavisnosti od toga koja kost je zahvaćena, osteohondroza ima više naziva.

Dijagnoza osteohondroze se utvrđuje putem pregleda lekara kao i putem rendgena. Putem rendgenskog snimka prikazuje se rasparčavanje, odnosno postojanje ostrvca između kostiju, spljoštavanje kao i skleroza. Skleroza podrazumeva povećanu gustinu kostiju, pa se na snimcima koje pacijent uradi, to manifestuje poput belih tragova. Na rendgenskom snimku takođe se može uočiti i novoformirana kost.

Ovo oboljenje se javlja na različitim delovima tela i u zavisnosti od toga, osteohondroza se grupiše u tri kategorije. To su: artikularna, fizealna ili neartikularna oboljenja.

Artikularne ili zglobne bolesti javljaju se u predelu zglobova i to su sledeće bolesti: Petersova bolest, Severova bolest, oboljenje Ozgud, Šojermanova bolest i Frajbergova bolest.  U daljem tekstu, pročitajte više o pomenutim oboljenjima.

Simptomi

Ponekad se dešava da se stanje osteohondroze pojavi, a da osoba koja ima dati problem, nije ni svesna da ga poseduje, jer ne oseća ni jedan simptom pomoću kog bi zaključila da se nešto događa u njenom organizmu. Ipak, najčešći simptom koji se javlja kod osteohondroze, bez obzira o kakvom obliku se radi je bol. Bol se javlja u neposrednoj blizini zgloba, ponekad dok smo u stanju mirovanja, a ponekad dok smo aktivni.

Simptomi koji mogu pratiti bol u predelu zgloba su veliki otok, osetljivost na dodir područja gde se nalazi zglob, slabost koja se javlja u zglobovima i ostalim kostima, kao i ograničenje u pravljenju određenih pokreta.

loading...

U daljem tekstu, govorićemo vam opširnije o oblicima osteohondroze, kao i o njenim simptomima.

Pertesova bolest – Ovo oboljenje javlja se na glavi butne kosti koja se nalazi u neposrednoj blizini karlice i zajedno sačinjavaju zglob kuka. Pomenuta bolest javlja se kod 1 od 10 000 dece, pa shodno tome smatra se da nije tako često zastupljena.

Najčešće se javlja kod devojčica i pogađa uzrastno doba od četiri do devet  godina. Među prvim simptomima javlja se bol u kuku, kao i hramljanje. Ponekad se može desiti da bolovi izostanu.

Bolest u retkim slučajevim zahvata oba kuka. Najčešće je ovom bolešću pogođen jedan kuk. Što je dete mlađe, dijagnoza se lakše postavlja i oblik bolesti je lakši nego kod starije dece.

Severova bolest – Drugačiji naziv za pomenutu bolest je i ,, kalkanearni apofizitis“. Poznato je da Ahilova tetiva ili tetiva mišića zadnje strane potkolenice pripaja se za petnu kost, i na samom mestu njihovog spajanja javlja se Severova bolest.

Najčešći simptom koji se manifestuje kod ovog oboljenja je bol u peti. Karakteristično je da se ovo bolest najčešće javlja kod dečaka i da nastaje kao posledica fizičke sile vučenja.

Uzrasno doba u kome se javlja severova bolest je period od šeste do desete godine života. Nakon određene fizičke aktivnosti, karakteristično je da osoba počinje da oseća bol u peti i sve češće počinje da hramlja.

Oboljenje Ozgud – Ova bolest nosi i drugačiji naziv ,, Šlater bolest“ . Smatra se da nastaje kao posledica ponovljenih povreda. Te povrede vrši tetiva natkolenoig mišića na mestu na kome se spaja sa prednjom površinom potkolene kosti.

Karakteristično je da se ovo oboljenje javlja kod adolescenata, a najčešće kod onih adolescenata koji su fizički aktivni. Trčanje, skakanje, hodanje, klečanje su aktivnosti koje podstiču intenzitet bola. Kao i kod ostalih oblika osteohondroze, bol je prvi simptom.

Na tetivi natkolenog mišića koja prelazi preko čašice ponekad može da se javi veliki otok, i zajedno sa bolom, da predstavljaju neugodne simptome ove bolesti.

Šojermanova bolest – Drugi naziv za ovo oboljenje je ,, juvenilna kifoza“  , a u narodu je ovo oboljenje poznato i pod nazivom ,, okrugla leđa“.

U pomenutom obliku, osteohondroza se nalazi u predelu kičmenih pršljenova. Karakteristike Šojermanove bolesti ogledaju se u lošem držanju dece, sa pojavom bola ili bez njega.

Usled postojanja bola, dešava se da se on obično javlja dok je osoba aktivna, a smanjuje se kada je u stanju mirovanja.

Pomenuto oboljenje se najčešće javlja kod adolescenata.

Frajbergova bolest – Ova bolest se manifestuje na drugoj, donožnoj kosti stopala. Prema medicinskim podacima, smatra se da je ovo oboljenje najčešće uzrokovano nekom povredom.

U većini slučajeva, ono se javlja kod devojčica koje su u adolescentnom periodu. Tokom određene fizičke aktivnosti, postoji mogućnost da se javi bol.

Dijagnozu postavlja lekar, koji pregledom kostiju dolazi do zaključka o kom se oboljenju radi.

Uzrok

Iako je medicina znatno napredovala, postoje bolesti na koje nemamo odgovor. Osteohondroza je jedna od bolesti koja se razvoja najčešće kod dece, ali tačan uzrok njenog nastanka je i danas nepoznat.

Ono što se pretpostavlja je da ovo oboljenje mogu da izazovu faktori poput smanjenog dotoka krvi u određenoj oblasti, određenog stresa koji se manifestuje na kostima ili pak trauma kostiju. Osobe koji se bave određenim fizičkim aktivnostima, takođe imaju predispozicije da obole od pomenute bolesti.

Prema istraživanjima, dolazi se do zaključka da su ovom oboljenju više podležni dečaci, do svoje dvadesete godine, a naročito oni koji se bave nekim sportom. Devojčice nešto manje oboljevaju od ove bolesti, ali ponekad se dogodi da i one obole.

Faktori rizika kod ove bolesti mogu biti preterano konzumiranje alkohola. Za njima ne izostaju osobe koje su imale neku povredu kostiju. Upotreba steroida tokom dužeg vremenskog perioda može podstaći razvoj osteohondroze. Kancer kao i artritis, takođe su neprijatelji kostiju i imaju veliki uticaj na pojavu ovog oboljenja.

Lečenje

Dijagnoza osteohondroze postavlja se na osnovu rentgentskih snimaka, koje zahteva izabrani lekar. Rentgenski snimci omogućavaju da se na njima vidi rasparčavanje kao i povećana gustina kostiju. Postojanje novoformirane kosti može se uočiti na pomenutom snimku.

Za lečenje ove bolesti postoji više vrsta tretmana koji se primenjuju. Ponekad se u cilju lečenja preporučuje korišćenje lekovi čija je svrha da smire bol i upalu koja se javila na određenom mestu.

U zavisnosti od stadijuma oboljenja, postoji mogućnost da ćete izvestan period morati da nosite gips ili steznik. Osteohondritis disekans je malo ozbiljnije oboljenje i neophodno je da se obavi hiruška intervencija ne bi li se uklonile kosti koje predstavljaju višak u telu.

Fizikalna terapija je takođe preporučljiva, kao i masaže, ali negativna strana takvog vida lečenja je ta što je olakšanje trenutno, a oboljenje i dalje napreduje. Lekari kao jedno od rešenja preporučuju strogo odmaranje, kako neka fizička aktivnost ne bi remetila dalji tok lečenja.

Lekovi protiv bolova poput analgetika i opijata, mogu delovati kao trenutno rešenje . U slučaju težeg oblika pomenutog oboljenja, u cilju izlečenja primenjuje se i transplantacija međupršljenskih disk ćelija.

Elektroterapija, ultrazvučna terapija i toplotna terapija su neka od rešenja koje će se primenjivati radi izlečenja osteohondroze, ako vaš lekar smatra da će ova vrsta terapije biti blagotvorna.

Magnetna terapija se smatra jednim od rešenja, iz razloga što smanjuje doze lekova koji se koriste i čini da  opšte stanje organizma ide na bolje, doprinoseći otklanjanju simptoma poput bola i otoka.

Oporavak od osteohondroze može biti kraći ili duži. To zavisi od oblika oboljenja u kome se javlja. Lečenje može trajati od par nedelja do par meseci, sve dok pacijent ne dođe do stadijuma gde se opšte stanje njegovog organizma maksimalno  popravilo.

U daljem tekstu opisaćemo vam na koji način se sprovodi lečenje različitih oblika Osteohondroze.

Pertusova bolest – Lečenje pomenute bolesti se kod dece sprovodi uz stalnu kontrolu dečijeg ortopeda, koji shodno težini oboljenja određuje dalju terapiju. Blaži oblik Petrusove bolesti ne zahteva određeno lečenje, već je dovoljno da se vrše povremene kontrole deteta kako bi se pratio opšti tok bolesti.

Kod pomenute bolesti, pokretljivost u kuku je bolna i ograničena, pa je s toga potrebno uraditi dodatne analize kako bi se postavila tačna dijagnoza. Rendgenski snimak na početku bolesti prikazuje normalne rezultate, ali zahvaljujući kompjuterizovanoj tomografiji i magnetnoj rezonanci , otkrivaju se različite promene na kostima u najranijoj fazi razvoja bolesti.

Teži slučajevi zahtevaju ozbiljnije lečenje, jer imaju cilj da se unutar zgloba kuka zadrži glava butne kosti. Od presudne je važnosti da glava butne kosti ima okruglast oblik u onom momentu kada bude došlo do stvaranja nove kosti. U cilju postizanja izlečenja, primenjuju se različite metode.

Deca mlađeg uzrasta radi eliminisanja bolesti, moraće da nose kaiševe koji funkcionišu tako što kukove drže u razmaknutom položaju.

Kod lečenja Pertusove bolesti kod starije dece, koriste se drugačije metode. Ortopedske intervencije su vid rešenja koji se primenjuje. Te intervencije podrazumevaju odsecanje ivice kosti, jer imaju za cilj da se glava zadrži u boljem položaju.

Za potpuni oporavak od pomenute bolesti, potrebno je da prođe određeno vreme. Najčešće se potpuni oporavak dešava u periodu od dve do četiri godine, u zavisnosti od težine slučaja. Na osovu radiološkog pregleda kao i medicinskih podataka, može se zaključiti da se kod većine dece ova bolest izleči u potpunosti.

Deci koja boluju od lakšeg oblika Pertusove bolesti, savetuje se da funkcionišu na normalan, uobičajeni način, učestvovanjem u različitim aktivnostima, ali da pripaze da ne opterete kuk kako ne bi došlo do daljih komplikacija.

Severova bolest – Dijagnozu Severove bolesti potrebno je postaviti lekarskim pregledom. Ova bolest ne zahteva lečenje poput operativnih zahteva. Tačnije, potrebno je da se prilagode fizičke aktivnosti opštem stanju deteta, kako se ne bi dodatno opteretilo. Postupanjem na takav način učinićemo da bolovi nestanu.

U slučaju da se stanje deteta ne popravlja, iako se pridržava pravila koje je odredio lekar, potrebno je da dete krene sa korišćenjem specijalnog uloška za petu, koji podstiče izlečenje.

Severova bolest se smiruje sama od sebe, kako vreme dalje protiče. Smatra se jednom od bezopasnih.

Oboljenje Ozgud – Šlater –Postavljanje dijagnoze se vrši na osnovu lekarskog  pregleda, i veoma su karakteristični simptomi poput bolova i osetljivosti. Neretko se dešava i pojava otoka na mestu gde se vezuje pripoj patelarne tetive za potkolenu kost. Snimak rendgena može prikazivati rasparčanu kost , a može biti i normalan.

Lečenje pomenute bolesti se bazira na prilagođavanju sportskih aktivnosti kod deteta, kako ne bi došlo do pevećavanja bolova. Smatra se da se usled trčanja, hodanja i različitih aktivnosti bol drastično povećava. Jako  delotvorno utiče hlađenje obolelog mesta ledom.

Preporučuje se odmaranje radi poboljšanja opšteg stanja.  Tokom vremena, ovo oboljenje nestaje , a simptomi se smiruju.

Šojermanova bolest –Na Juvenilnu kifozu , koja podrazumeva poremećej okruglih leđa, obično se posumnja zbog savijenosti kičme. Kada se radi davanja adekvatne dijagnoze uradi rendgen , na snimku se ta nepravilnost i prikaže. Ono što neosporno ukazuje na Šojermanovu bolest je kada se na snimku rendgena prikažu nejednakosti u naspramnim površinama kičmenih pršljenova. Takođe je karakterističan i klinast oblik koji obuhvata najmanje tri uzastopna pršljena i ukazuje na pomenuto oboljenje.

Lečenje Šojermanove bolesti nije zahtevno, već podrazumeva praćenje i prilagođavanje različitih vrsta aktivnosti kako bi se popravilo opšte stanje pacijenta.

U slučaju težeg stadijuma ove bolesti, pacijent mora da koristi specijalni pojas, koji će služiti kao potpora njegovoj kičmi. Postupanjem na takav način, saniraće se dati problem.

Frajbergova bolest – Ova bolest predstavlja osteohondrozu druge donožne kosti stopala. Tokom pregleda, lekar najčešće otkriva osetljivost i otok u predelu kosti i upućuje pacijenta na snimanje.

Rendgenski snimak najčešće daje pravu sliku o stanju ove bolesti, ali je ponekad potrebno da prođe do dve nedelje od početka tegoba, kako bi se uočile promene koje se manifestuju na kostima.

Lečenje Frajbergove bolesti podrazumeva strogo odmaranje, kao i nošenje posebnog uloška.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: