Slatko od smokvi – recept kako se pravi

Među najstarijim plodovima koje ljudi konzumiraju, smokve govore o složenoj i simboličkoj priči u kulinarskoj istoriji. Smokve su zaslađivale sve vrste poslastica mnogo pre nego što je započela široka upotreba šećera i dalje se pojavljuju kao glavni sastojak u mnogim popularnim prazničnim jelima i kolačima. Bogate kalijumom, gvožđem, vlaknima i biljnim kalcijumom, smokve su korišćene u medicinske svrhe kao dobar diuretik i laksativ.

Ficus carica, poznatija kao smokva, smokva iz Smirne ili mediteranska smokva, potiče iz Male Azije, a širila se među starim Grcima i Rimljanima i širom Mediterana. Španski franjevački misionari doneli su smokvu u južnu Kaliforniju daleke 1520. godine. Dokazi pokazuju da je smokva postojala i u Kini i u Engleskoj, u isto vreme.

Smokva se učestalo pojavljuje i u Starom i u Novom zavetu Biblije (neki naučnici veruju da je “zabranjena voćka” zapravo bila smokva, a ne jabuka), a veruje se da se ona kultivisala i mnogo pre toga. Sumerske kamene ploče datiraju iz 2500. godine pre nove ere i beleže kulinarsku upotrebu smokava. Fosilni ostaci smokve otkriveni su tokom iskopavanja neolitskih lokacija iz 5000. godine pre nove ere. Neki istoričari je smatraju jednom od prvih kultivisanih vrsta.

Smokve imaju svoju simboličku poziciju u skoro svim svetskim religijama, uključujući hrišćanstvo, islam, hinduizam, judaizam i budizam, predstavljajući plodnost, mir i prosperitet.

Drevni olimpijci uzimali su smokve da bi poboljšali svoje atletske sposobnosti, a Plinije Stariji govori o smokvinim okrepljujućim moćima.

Prorok Muhamed je navodno rekao da je smokva jedno od voća koje bi želeo da vidi u raju.

Smokve u bašti

Listopadno drvo smokva može da živi i do 100 godina. Dešava se da naraste u visinu i do 15 m, ali obično nailazimo na stabla visoka između 3 i 4.5 m.

Vijugave grane se šire mnogo više nego što je visina stabla. Smokve cvetaju u toplim, suvim klimatskim uslovima, a voće želi da bude na suncu celi dan da bi sazrelo.

Botanički, smokve nisu zaista voće, već sikonijumi. To je deo stabla koji se proširuje u vrećicu koja sadrži cvetove koji rastu interno. Obično standardna smokva sadrži ženske cvetove i propagira se bez oprašivanja. Druge sorte zahtevaju oprašivanje.

loading...

Ukus luksuza

Luksuzni ukus zrele smokve je izvanredan. Ovo meko i sočno voće je puno semenki, ali semenke su tako male da one samo dodaju specifičnost jedinstvenoj strukturi ploda zbog koje su smokve tako tražene. Većina vrsta smokava je intenzivno slatka, pa se prilično koristi za spremanje raznih poslastica.

Kako da izaberete plodove?

Smokve su krhke, tj. mekane. Retko se nalaze perfektne, potpuno zrele smokve. Blago ispritiskane, smokve koje ne cure su ono što tražimo. Nemojte uzimati smokve koje imaju mlečnu tečnost oko stabla ili koje su isuviše mekane.

Smokve nemojte predugo čuvati. Sveže smokve ne mogu dugo da izdrže, tako da, ako želite da ih pojedete sveže, nemojte čekati sledeći dan. Najbolje se održavaju na sobnoj temperaturi, u dobro provetrenoj prostoriji. U frižideru će duže izdržati, ali hlađenje im oduzima celovit ukus, pa izbegavajte da ih držite u frižideru.

Vrste smokava

Smokve pripadaju porodici dudova (Moraceae), a verovatno su potekle iz Male Azije, tačnije sa prostora između severne Indije i istočne Turske. Turska je i dan danas jedan od najvećih izvoznika smokava.

Mi ih vezujemo za Mediteran. Ovo voće se dosta gaji na jadranskoj obali jer voli toplotu. Najpoznatije domaće vrste su Petrovača bela, Petrovača crna, Termenjača, Zamorčica, Zimica, Belica, Padovanka i Bružetka.

Drvo smokve rano rađa nakon sadnje, ali se smatra da je ne treba brati dok ne navrši najmanje 5 godina. Bere se od ranog leta (juna), pa sve do oktobra meseca. Obično je ispravno plodove uzabirati zajedno sa peteljkom jer smokve ne mogu dozreti nakon branja. Berači nose rukavice dok ih beru, da koža ne bi došla u kontakt sa mlekom smokve (ovo mleko se nalazi u peteljkama i listovima). Smokvino mleko ume da iritira kožu.

Kada se uberu, plodovi se slože u plitke gajbice koje imaju odvojena ulegnuća za pojedinačno slaganje smokava. Na taj način se sprečava gnječenje i kvarenje.

Kada se beru za sušenje, onda moraju da budu skroz zrele. Takve smove se obično sumporišu da bi se sprečila pojava plesni.

Jadranske smokve

Adriatic sorta je bledozelene boje, ali se često zove i bela smokva zbog svoje svetle kožice. Iznutra su svetlo roze i svetlucavo crvene i imaju intenzivno sladak ukus. Beru se u junu, pa ponovo u avgustu. Jedu se sveže ili se koriste za džemove, slatka i kolače.

Black Mission

Black Mission smokve su ekstremno slatke. Imaju crno-ljubičastu kožicu i tamnoružičasto meso. Idealne su za služenje u svežem stanju sa sirom maskrapone ili nekim domaćim seljačkim sirom.

Braon turske smokve

Ove smokve imaju tamnobraonkastu do ružičaste kožice. Blažeg su ukusa u odnosu na ostale sorte i mnogo manje slatke. Ove smokve se koriste u salatama ili u slatkišima gde se koriste i zaslađivači.

Nutritivne vrednosti smokve i prednosti za zdravlje

Smokve pomažu da smanjite visok krvni pritisak. One su dobar izvor kalijuma, minerala koji pomaže da iskontrolišete krvni pritisak. Pošto mnogo ljudi ne jede dovoljno voća i povrća, ali uzima dosta natrijuma u vidu soli iz prerađene hrane, često dolazi do deficita kalijuma u organizmu. Mali unos hrane koja je bogata kalijumom, naročito kada se upari sa unošenjem hrane koja je bogata natrijumom, dovodi do hipertenzije.

Smokve mogu biti sladak način da izgubite kilograme. Smokve su dobar izvor dijetetskih vlakana. Vlakna i hrana bogata vlaknima mogu imati pozitivan efekat na upravljanje telesnom težinom.

Smokve se mogu konzumirati sveže ili suve, što utiče na njihovu nutritivnu vrednost. Tako 100 g sirovih smokava sadrži oko 74 kalorije, 19 g ugljenih hidrata, 0.7 g proteina, 0.3 g masti, 3 g vlakana, 232 miligrama kalijuma, 0.1 miligram mangana, 4.7 mikrograma vitamina K, 0.1 miligram vitamina B6, 17 miligrama magnezijuma, 35 miligrama kalcijuma i 2 miligrama vitamina C.

Smokve su snažan antioksidans. One pružaju veliku uslugu ljudskom organizmu zbog svojih antioksidansnih osobina. Pošto oksidacija pogađa skoro sve sisteme organa, šteta koju prouzrokuje povezana je sa mnogim bolestima, sa starenjem i rakom. Kao namirnica koja je visokoantioksidansna, smokva pomaže u oslobađanju od ovakvih stanja.

Neke vrste smokava imaju više nego druge, ali najbogatije polifenolima, koji pomažu u borbi protiv oksidativnog stresa su jadranske smokve. Polifenoli su locirani u plodovima, listovima, pulpi i kožici smokve.

Antikancerogene smokve. Smokve imaju reputaciju u tradicionalnoj medicini kao lek za mnoge zdravstvene probleme, uključujući i prirodno lečenje kancera. Neka istraživanja pokazuju da pojedini elementi iz smokve sadrže antitoksična dejstva protiv ljudskih kancerogenih ćelija.

Antibakterijska i antigljivična dejstva smokava. Smokve mogu delovati kao antibakterijski i antifungalni agensi. Ekstrakt smokve se bori protiv jedne vrste oralne bakterije, protiv raznih gljivica i mikroba. Smokve stimulišu rad imunološkog sistema.

I sveže i suve smokve imaju dosta pektina koji smanjuje nivo holesterola. Takođe, smokve sadrže triptofan, za koji se zna da može obezbediti dobar i zdrav san, a ujedno učestvuje u obradi glukoze od strane mozga. Smokve ubrzavaju cirkulaciju i zahvaljujući visokim količinama magnezijuma štite organizam od stresa.

Kod nas su se smokve koristile u narodnoj medicini protiv zubobolje, zatvora, kašlja, čira i bradavica. Mlečna tečnost iz smokve može da omekša kurije oko, bradavicu, žulj.

Ako neko pati od zatvora, dovoljno je da samelje pola kilograma smokava i da pomeša sa izmrvljenim listovima sene. Ova mešavina se uvalja u rolnice i drži u frižideru, pa se uzima po komadić svakog jutra.

Slatko od smokve – recepti

Postoji mnogo različitih recepata sa smokvama. Najbolji su oni recepti koji podrazumevaju sveže, sirove smokve, ali se takvi recepti uglavnom pripremaju na Mediteranu. Smokve se jedu sa raznim sirevima, stavaljaju se u salate ili se umotavaju u slaninu i peku.

U našim kontinentalnim krajevima, smokve se ostavljaju kao zimnica – u obliku džemova ili slatkoga.

Izdvojićemo neke od recepata za spremanje slatkoga, a vi samo sačekajte pravi trenutak da ih nabavite i izdvojite malo vremena da se pozabavite spremanjem. U zimu ćete biti zahvalni sami sebi.

Slatko od zelenih smokava. Ovo predivno slatko se pravi od 1.250 g zelenih malih smokava, 3 limuna, 1 vanile i 3 kg šećera.

Potrebno je smokve lepo oprati i ukloniti peteljkice. Potom uzimate jednu iglu za pletenje i bušite smokvu na vrhu i na dnu.

Probušene smokve stavite u veliki lonac i nalijte vodom. Neka se kuvaju dok voda ne proključa.

Kada provri voda, skidate lonac sa ringle i prosipate vrelu vodu, a zatim nalijete svežu hladnu vodu i ponovo kuvate.

Smokve treba skuvati u 6 voda.

Posle poslednjeg iskuvavanja, smokve dobro iscedite uz pomoć đerđiva.

Pripremite veliku šerpu u kojoj kuvate slatko i stavite u nju šećer. Šećer zalijete sa dve čaše vode i onda stavite na ringlu da se istopi i da počne da ključa. Nemojte da vam se šerbet zgusne, nego dodajte smokve dok je šerbet još uvek redak kako bi se i smokve još malo kuvale u slatkoj vodi.

Ova poslastica se kuva na jačoj vatri, ali se stvara penica koju morate da sakupljate s vremena na vreme. Onog trenutka kada isprobate kašičicu slatkoga koje ste izvadili i prohladili i videli da se zgusnulo, sklonite sa ringle.

Pred sam kraj kuvanja dodajete isceđen sok od tri limuna i štapić vanile ili kesicu vanile. Promešate i ostavite da se kuva još dva minuta, a zatim sklanjate sa šporeta i pokrivate mokrom krpom.

Neka tako pokriveno stoji 10 minuta. Posle deset minuta možete još jednom vratiti šerpu na ringlu i pustiti da provri. Smokve ispuštaju još malo tečnosti kako se hlade, pa je dobro da se vrati još jednom na prokuvavanje da bi se zgusnulo.

Na samom kraju, pokupite penu i ostavite da slatko hladi.

Kada se ohladi, slatko sipajte u sterilisane tegle i dobro zatvorite.

Slatko od smokve sa orasima. Ovo slatko je pravi užitak za nepca. Nema gosta koji se ne obraduje ovom tradicionalnom znaku dobrodošlice. Jedna prava domaćica mora imati makar dve tegle ovog slatka na svojoj polici u špajzu.

Pribavite 2 kg svežih smokvi, 2 limuna, 100 g oraha, 300 ml vode i 1.5 kg šećera.

Smokve lepo operite, malo prosušite, očistite od peteljki i stavite u đerđiv da odstoje.

U dubokoj šerpi pomešajte vodu i šećer i stavite na ringlu da se šećer rastapa, tj. špinuje.

Kada se završi ovaj deo postupka, ubacite smokve u šerpu sa špinovanim šećerom i kuvajte na umerenoj temperaturi. Nemojte da mešate sadržaj, već samo protresite šerpu nekoliko puta.

Dok kuvate slatko, stvaraće se pena. Penu redovno skidajte.

Pred kraj isecite limunove na kriške ili kolutove, pa stavite u smokve da se kuva zajedno sa njima.

Na samom kraju pripreme slatkoga, iseckajte orahe, pa i njih dodajte.

Kuvajte slatko dok ne dobijete željenu gustinu (ne preterujte sa gustinom).

Sklonite šerpu sa ringle i prekrijte slatko navlaženom krpom. Neka se tako slatko hladi.

Tek kada je slatko ohlađeno, treba ga sipati u sterilisane staklene tegle. Gledajte da tegle budu hermetički zatvorene, jer će na suvom i hladnom mestu moći dugo da potraju.

Slatko od smokava sa krečnom vodom. Starinski način pripremanja slatka podrazumeva upotrebu krečne vode. Krečna voda se priprema na nekoliko načina, a mi ćemo vam opisati jedan. Ovaj način podrzumeva da 250 g negašenog kreča pomešate sa 2 l hladne vode. Mešate drvenom varjačom, a zatim naspete još 2 l vode. Ostavite da se kreč potpuno slegne. Kada prođe nekoliko sati, procedite vodu. Proceđena voda je, u stvari, krečna voda. U njoj se drži voće pre kuvanja slatkoga.

1 kg smokava operete i oljuštite. Posebno vodite računa da ne nagnječite smokve. Zatim, potopite smokve u krečnu vodu i ostavite da stoje čitav sat.

U šerpi za kuvanje slatkoga pomešate kilogram šećera i 1 dl vode i kuvate dok se šećer ne ušpinuje. Potom dodate smokve i limun iseckan na kolutiće. Kada dostignete dovoljnu gustinu, prekrijete šerpu vlažnom krpom. Tek sutradan, slatko sipate u sterilisane tegle.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: