Kako prepoznati pravi med?

Med nije samo spasonosni snabdevač čovekovog organizma energijom, nego i riznica najdragocenijih darova prirode. Sve što je lekovito u nekoj biljci, pčela sakuplja i uz brojne korisne sastojke iz svog organizma pretače u med. On sadrži gotovo sve elemente koji ulaze u sastav ljudske krvi i, zahvaljujući tome, zdravima čuva zdravlje, a bolesnima pomaže da ozdrave.

Medicinski stručnjaci preporučuju da se med što duže zadržava u usnoj šupljini kako bi lekovite materije preko jezičnih žlezda brzo i nepromenjeno prodirale u krv,a potom u tkivo i sve ćelije organizma. Može da se uzima i u obliku rastvora, najbolje s biljnim čajevima, mlekom ili limunadom.

Da li ste nekada zastali i zapitali se šta se, u stvari, nalazi u jednoj običnoj tegli domaćeg, pravog meda?

Nema dodatih konzervanasa. Nema dodate arome. Nije obojen veštačkim bojama. U našem kratkom objašnjenju koje sledi proučite to “bezaditivno” putovanje meda od pčele do teglice i uverite se i sami kakvo je blago domaći prirodni med.

Prirodna proizvodnja pčele radilice

Uz pomoć svog jezika u obliku cevčice, pčela izvlači nektar (slatku tečnost) iz cveća. Zatim, skladišti nektar u svom mednom želucu, kesici za med (nekoj vrsti dodatnog dela želuca, voljke). U tom skladištu nektar se meša sa enzimima pčelinjeg stomaka koji pomažu nektaru da transformiše svoj hemijski sastav i ph vrednost. Ova nova smeša postaje pogodna za dugoročno čuvanje.

Pčela radilica predaje sakupljeni nektar mladim radilicama u košnici, a zatim se vraća po još.

U košnici

Pčele radilice su predale nektar mladim radilicama, a mlade radilice premeću primljeni nektar dodajući mu nove enzime. Na taj način se saharoza iz nektara deli na glukozu i fruktozu. Posle ovog dela procesa, izmenjeni nektar se spušta u saće. Dok leži u saću, iz nektara isparava voda, pa smesa postaje gušća i koncentrovanija.

Kada se smesa dovoljno zgusne, radilice je opet “žvaću” i prave od nje ono što bismo već mogli nazvati medom.

Med se zatim premesti u ćelije za skladištenje i zalije se pčelinjom voskom. Na taj način se očuvaju sva eterična ulja iz nektara, a pčele ga, s vremena na vreme, otvaraju i koriste.

loading...

Pčelari beru med tako što vade okvire saća, izgrebu vosak i, u potpuno čistoj prostoriji, vrcaju med (najčešći način). Kada iscuri sav med, onda se on očisti od svih zaostalih delova voska ili drugih čestica. Na kraju, očišćen i bistar med, sipaju u izabrane posude (tegle).

Odakle radilice medonosne pčele sakupljaju nektar?

Radilice mogu sakupljati nektar sa livade, cvetne livade, iz šume, iz bagremara, lipove šume, itd. U zavisnosti od toga odakle je sakupljen nektar, razlikovaćemo bagremov med i lipov med (monoflorni, dobijeni od samo jedne vrste biljke); livadski i šumski (poliflorni, dobijeni od više vrsta biljaka), itd.

Glavni sastojci svakog prirodnog meda su fruktoza (38%) i glukoza (31%). 100 g meda sadrži 82,4 g ugljenih hidrata, 0,3 g proteina, 8% kompleksa vitamina B, 1% vitamina C, a od minerala u njemu nalazimo: kalcijum, gvožđe, magnezijum, fosfor, kalijum, natrijum, cink.

Od količine vode u medu zavisiće njegova viskoznost, težina i kristalizacija. Veći procenat vode dovodi do kasnije kristalizacije i veće viskoznosti.

Kada dugo stoji, med očvrsne, ali se na 40ºC ponovo otapa.

Po definiciji MED JE ČIST PROIZVOD U KOME NEMA DODATAKA BILO KOJE DRUGE SUPSTANCE.

Ukoliko je med falsifikovan, izmešan sa nekim drugim sastojcima koji se dodaju veštačkim putem, postoje jednostavni načini da se to utvrdi.

Kako otkriti falsifikovani med?

Ako želite da uživate u većini prednosti koje proističu iz meda, čistoća meda je ono što treba prvo da razmotrite pre kupovine. Postoje neki jednostavni testovi i eksperimenti koji se mogu obavljati kod kuće kako bi se proverila čistoća meda. Saznajte koje testove možete lako isprobati!

Pre bilo kakvog eksperimentisanja i testiranja, prvi osnovni i krajnje jednostavan način provere prirodnosti meda jeste da pročitate šta piše na etiketi na tegli meda. Proizvođači su u obavezi da napišu sve aditive i dodatne supstance koje su stavili u med pri proizvodnji.

Ukoliko kupujete med direktno od pčelara, onda je najverovatnije da je taj med sirov i neobrađen, dakle domaći i prirodan. Zato je najbolje pronaći pčelara od poverenja i od njega nabavljati proverene proizvode.

Ali šta raditi u situaciji kada niste u mogućnosti da pronađete prave pčelare?

Evo nekoliko jednostavnih načina:

  1. Protrljajte med između prstiju

Stavite malo meda između palca i kažiprsta i protrljajte. Ako je med prirodan i čist neće se razlivati preko prstiju niti će se lepiti. Naša koža fino upija prirodan med. Kada primetite da se med lepi onda to znači da mu je dodat šećer ili neki veštački zaslađivači.

  1. Med u čaši vode

Napunite staklenu čašu vodom, a zatim dodajte jednu kašiku meda u nju. Veštački med, tj. med sa aditivima će se brže rastvoriti u vodi i vi ćete ga videti po obodu čaše. Čist med će ostati da stoji na dnu čaše.

  1. Šibica i med

Pravi organski med je zapaljiv. Uzmite palidrvce šibice i zabodite ga u med. Zatim zapalite vrh. Ukoliko je med potpuno prirodan palidrvce će goreti, a plamen će nastaviti da plamsa i kada dotakne površinu meda. Međutim, ukoliko med nije čist, neće ni goreti, zato što verovatno sadrži vlagu.

  1. Sirće, voda i med

Uzmite jednu malu posudu, sipajte u nju malo meda, a zatim dodajte vode i 2-3 kapi sirćeta. Potom promešajte ovaj sadržaj. Ukoliko postane penast, sa mehurićima, znajte da je to, definitivno, veštački med.

  1. Papirni ubrus i med

Ova metoda je, možda, jedna od najjednostavnijih. Uzmite parče papirnog ubrusa i na njega stavite malo meda. Čist, pravi, domaći med će ostati na površini, dok će lažni med probiti ubrus zato što sadrži vodu.

  1. Mravi i med

Ova trik je zanimljiv zato što se i same pčele njime služe kako bi se odbranile od neželjenih posetilaca u košnicama. Naime, mravi nikada neće namiliti košnicu zato što njih med odbija. Stoga uzmite malo meda i ostavite ga u blizini mrava. Ako mravi namile med, to znači da nije pravi, zato što njih privlači sadržaj šećera.

  1. Zagrevanje meda na visokim temperaturama

Nekoliko kašika meda stavite u posudu i zagrejte na visokoj temperaturi. Čist, prirodni med će se karamelizovati, dok će veštački med postati penast i pun mehurića.

  1. Med u zatvorenoj tegli

Med se nalazi u hermetički zatvorenoj tegli. Ukoliko izokrenete teglu naopačke, klobuk vazduha će poći na gore. Taj klobuk vazduha je konzistentan, tj. ne deli se na više mehurova i sporo se kreće. Takođe, on će biti u obliku obrnute kruške. To je potvrda da je med ispravan.

  1. Sipajte med iz kašike sa visine

Zahvatite med, podignite ruku na određenu visinu, a zatim počnite lagano da sipate med. Pravi med će se lagano razvlačiti i nit se neće prekidati sve dok ne dostigne tananost konca.

  1. Med i staklo

Sipajte kap meda na staklenu površinu. Ukoliko ona ostane spljoštena, znaćete da je med prirodni. Ako se kap meda razlije, jasno je da je med pokvaren dodacima.

  1. Med i hleb

Namažite krišku hleba medom i ostavite neko vreme da odstoji. Ako je med čist i prirodan, hleb će se skoriti, u suprotnom, hleb će se navlažiti i postati mekan.

  1. Kristalizacija meda

Već je rečeno da se pravi prirodni med kristalizuje. Proces kristalizacije je prirodni proces i svi poznavaoci meda i pčelarstva znaju da se on posle nekog vremena “ušećeri”. Neke vrste meda će se kristalizovati ranije, neke kasnije. Npr. suncokretov med se najbrže kristalizuje, dok se bagremov med za vrlo kratko vreme “ušećeri”. Da biste vratili med u prethodno stanje, dovoljno je da ga zagrejete  (do 40ºC). Teglu s medom stavite u šerpicu sa vodom koja je zagrejana na četrdeset do četrdeset pet stepeni i ostavite da se otopi. Ovim postupkom će se postepeno razgrevati i otapati. Ako zagrevate med na drugi način, vodite računa da ga ne pregrejete, jer prilikom zagrevanja med gubi svojstva.

Na kraju, cena će uvek govoriti najbolje o prirodnosti meda. Prirodni med je dvostruko skuplji od veštačkog.

Lažni med, veštački med

Veštački med je na prvi pogled veoma sličnog ukusa kao i pravi med. Ipak, tu je reč o gustom šećernom sirupu koji samo ima ukus biljaka. Veštački med proizvodi čovek, a ne pčela! Da bi se proizveo veštački med najčešće se koristi melasa (nusprodukt u proizvodnji šećera) i kukuruzni sirup.

U procesu proizvodnje veštačkog meda, kukuruzni sirup se zagreva i pritom se dobija hidroksimetilfurfurol. Ova supstanca, u većim količinama, može biti otrovna.

Lažni med se može praviti i od pravog meda dodavanjem šećera i nekih kiselina, pa je tada manje štetan.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: