Afte u ustima, gljivice i afte na jeziku – simptomi, uzroci i lečenje

Usna duplja je početni i prošireni deo digestivnog sistema, odnosno sistema za varenje. Prema spoljnoj sredini je otvorena preko usnog otvora ili rime oris, a pozadi je otvorena prema ždrelu i to preko jednog širokog otvora koji se paradoksalno naziva – ždrelno suženje.

U samoj usnoj duplji su smeštene vrlo važne anatomske strukture i organi, među kojima se posebno ističu izvodni kanali malih, i kanali tri velike pljuvačne žlezde (sublingvalne, submandibularne i parotidne), tvrdo i meko nepce, krajnici i jezik.

Osnovna funkcija usne duplje je uzimanje, žvakanje, usitnjavanje i priprema hrane za gutanje. Gutanje je proces u kome učestvuje i jezik i pri kome se hrana praktično „gura“ unazad, i potom preko zadnjeg otvora usne duplje unosi u ždrelo, a zatim i u jednjak. Bitno je napomenuti da se i početna faza varenja hrane odvija upravo u usnoj duplji, i to zahvaljujući enzimima iz pljuvačke koju luče male i velike pljuvačne žlezde.

Od ostalih važnih funkcija u kojima usna duplja učestvuje jeste i uloga u stvaranju glasa i govora, ali i prijem nadražaja čula ukusa putem gustativnih papila koje su smeštene u sluzokoži jezika. Zahvaljujući prisustvu krajnika, usna duplja takođe ima jako bitnu ulogu i u lokalnoj odbrani organizma, tj učestvuje u imunskom odgovoru.

Bolesti usne duplje

Bolesti usne duplje i jezika su veoma različitog uzroka i mogu biti ili posledica lokalnih poremećaja u samoj usnoj duplji, ili pak manifestacija nekog ozbiljnijeg sistemskog, tj opšteg oboljenja.

Nastanak zapaljenja ili drugih promena same sluznice usne duplje i jezika je pre svega u vezi sa higijenom usne duplje (oralnom higijenom), sa opštim imunitetom, prisustvom svih zuba, zaštitnom ulogom pljuvačke koja se izlučuje u usnu duplju, kao i prisustvom dobrih bakterija koje daju stabilnost takozvanoj oralnoj flori.

Ukoliko dođe do poremećaja bilo jednog ili više navedenih faktora, pojaviće se promene na različitim delovima usne duplje – na usnama, desnima, sluznici usne duplje i jeziku. Najzastupljeniji poremećaji su zapaljenja, prekancerske lezije i karcinom usne duplje.

Afte u usnoj duplji

Ranice u ustima ili, stručno rečeno, aftozni stomatitis (stomatitis aphtosa) jeste oboljenje koje se javlja kod velikog broja poremećaja i stanja. Tako, može predstavljati oralnu manifestaciju nekog ozbiljnog oboljenja, kakva je, na primer, celijakija (urođena alergija na gluten), Kronova bolest, ili ulcerozni kolitis (zapaljenske bolesti creva), ili pak anemija (zbog nedostatka gvožđa, vitamina B12 ili folne kiseline). Sa druge strane, postoje slučajevi gde nam uzrok nastnka afti nije poznat i to je takozvani idiopatski aftozni stomatitis.

Ovo oboljenje se javlja najčešće kod mladih osoba oko 30. godine života i to u vidu bolnih ranica ili ulceracija u ustima, koje imaju osobinu da se spontano vraćaju i nakon izlečenja. Lučenje pljuvačke je pojačano (hipersalivacija), a dominantan simptom je bol.
Najblaža forma oboljenja je ona kod koje se plitke ranice ili afte lokalizuju na sluznici obraza samo u njenom prednjem delu. Iako su bolne, one nisu duboke niti su dugo prisutne, već se povlače posle 1-2 nedelje i ne ostavljaju ožiljke.

loading...

Drugi oblik ovog oboljenja karakteriše se malim brojem vrlo bolnih i dubokih ranica, koje se nalaze na čitavoj sluznici obraza, i kada se povuku, ostavljaju ožiljke. Najteža i najbolnija forma oboljenja se naziva herpetiformni aftozni stomatitis, jer se sastoji od brojnih plikova koji su grupisani na sluznici usne duplje, pa podsećaju na promene koje se viđaju kod infekcija virusom herpesa (HSV). Ovakve promene vrlo brzo pucaju i pretvaraju se u bolne ulceracije, tj rane, koje kada prođu ostavljaju velike ožiljke iza sebe.

Lečenje afti zavisi pre svega od toga da li je uzrok nepoznat, ili one predstavljaju deo kliničkog ispoljavanja nekog od gore navedenih sistemskih oboljenja. Ukoliko je uzrok nepoznat, što je najčešće slučaj, u terapiji se primenjuju lokalni antiseptični rastvori (srebro-nitrat), lokalni kortikosteroidi, kao i lokalni anestetici (lidokain) za ublažavanje bola.

Herpetični stomatitis je drugi važan uzrok nastanka ranica ili ulcera u usnoj duplji. Izazvan je virusom herpes simplex tip 1 i najčešće se viđa kod dece kao primarno oboljenje, tj primoinfekcija. Kod odraslih se javlja u situacijama ozbiljnijeg slabljenja imuniteta, isključivo kao recidivantna infekcija (to znači da se ovo oboljenje nikada ne javlja prvo kod odraslih). Ispoljava se otokom i crvenilom sluznuce usne duplje, desni ili usana, na kojima se nalaze grupisane sitne vezikule ili plikovi. Kada vezikule prsnu, one ostavljaju za sobom bolne ranice koje se ubrzo prekrivaju krustama ili skvamama.

Vrlo često, a posebno kod dece, su ispoljeni i opšti simptomi, a pre svega malaksalost, glavobolja, groznica i lako povišena telesna temperatura. Terapija je simptomatska, tj odnosi se pre svega na jačanje imunog sistema unošenjem vitamina (pre svega B i C) i zdravom ishranom. Lokalno se primenjuju blagi antiseptici i analgetici. Ukoliko dođe do sekundarne infekcije bakterijama daju se sistemski antibiotici.

Zapaljenske promene na usnama

Zapaljenje usana ili heilitis (cheilitis) može biti nepoznatog uzroka, alergijski, izazvan nepogodnim zubnim protezama, ili pak posledica nedostatka vitamina B12 ili gvožđa, usled čega dolazi do nastanka anemije.

Eksfolijativni heilitis jeste zapaljenje usana nepoznatog uzroka koje se javlja u dva osnovna oblika, a to su suva i vlažna forma. U terapiji treba koristiti lokalne antiseptične masti i održavati adekvatnu higijenu usana, zuba i desni.

Alergijski heilitis posledica je alergijske reakcije i manifestuje se otokom i crvenilom desni i usana, i pojavom plikova koji pucaju i ostavljaju rane koje se zatim naknadno prekrivaju krustama. Može da liči na infekciju usana herpes simpleks virusom tipa1 (takozvani labijalni herpes). Lečenje je lokalno i to primenom masti ili kremova koji sadrže antihistaminike, tj antialergijske lekove.

Angularni heilitis – posledica je, kao što je već pomenuto, ili neadekvatnih zubnih proteza, ili anemije. Takođe se vrlo često javlja kod dijabetičara. Ispoljava se crvenilom i pukotinama na usnama. Leči se ili uklanjanjem neodgovarajuče proteze, ili lečenjem anemije, tj davanjem gvožđa, vitamina B12 ili folne kiseline, već zavisno od toga koji od datih faktora nedostaje.

Zapaljenske promene na desnima

Zapaljenje desni se naziva gingivitis i može biti:

– kataralni – kao posledica loše higijene usne duplje. Desni su natečene, crvene i krvare spontano ili na dodir. Mogu se stvoriti džepovi između desni i zuba u kojima se nakupljaju bakterije. Lečenje podrazumeva pravilno održavanje higijene zuba i desni, i po potrebi upotrebu blagih antiseptika (3% hidrogen peroksid)

– hiperplastični – takođe je posledica loše oralne higijene. Manifestuje se uvećanim, natečenim i zadebljalim desnima, posebno između prednjih zuba. Desni veoma lako krvare i spontano i prilikom pranja zuba. Terapijski pristup je isti kao i u prethodnom slučaju, dobra higijena i antiseptična sredstva za lokalnu upotrebu.

– Ulceronekrotični – uzrok su ili bakterijske infekcije spirohetama i fuziformnim bacilima ili loša higijena usne duplje, pušenje cigareta i hronično uzimanje alkohola. Desni su natečene i živo crvene, i na njima se nalaze pliće ili dublje rane tj ulceracije. Postoji pojačano lučenje pljuvačke i neprijatan zadah iz usta. U ovoj formi zapaljenja postoje i takozvani opšti simptomi odnosno groznica, malaksalost i povišena telesna temperatura. Lečenje se sastoji u lokalnoj primeni antiseptika i analgetika u vidu rastvora i u održavanju oralne higijene. Sistemski se od antibiotika najčešće daje penicilin.

Oboljenja jezika

Dosta često oboljenje, naročito u dečijem uzrastu, je takozvani geografski jezik (lingua geographica). Uzrok ove bolesti je i dan danas nepoznat, ali se zna da promene imaju osobinu da se spontano povlače, a zatim ponovo same od sebe pojavljuju. Zbog toga se smatra da izvesnu ulogu ima ili poremećaj, ili nedovoljna zrelost imunog sistema kod dece.

Same promene se javljaju na gornjoj strani jezika (takozvanom dorzumu), gde se na podlozi koja je ili zahvaćena zapaljenjem, infekcijom ili nekim atrofičnim promenama, pojavljuju bele figure različitog oblika koje svojim izgledom podsećaju na geografsku kartu. Jezik je otečen, pa su govor i gutanje otežani. Pošto uzrok oboljenja nije razjašnjen, u terapiji se primenjuje pojačana higijena usne duplje, a za smirivanje infekcije i zapaljenja koriste se antibiotici.

Jedan od najčešće zastupljenih razvojnih poremećaja na jeziku je takozvani lingua plicata, koje karakterišu, kako mu i samo ime kaže, plikovi na jeziku. Promene su lokalizovane takođe na gornjoj strani, ili poleđini jezika, u vidu plikova ili linearnih udubljenja, u vidu brazdanja središta jezika. Pošto se radi o poremećaju u razvoju, od terapije možemo primeniti samo antiseptičke rastvore i poboljšati higijenu usne duplje, sa ciljem da sprečimo sekundarnu bakterijsku ili gljivičnu infekciju.

Crni jezik (lingua nigra) nastaje pre svega kod pušača, ili osoba koje duže nego što je to propisano, uzimaju antibiotsku terapiju. Bakterije koje su deo normalne flore usne duplje, stvaraju crni pigment koji se taloži u listastim papilama kojima je i broj znatno povećan. Terapija je više nego jednostavna, i podrazumeva redovno uklanjanje pigmentovanih naslaga sa jezika pomoću paste i četkice za zube.

Infekcija usne duplje i jezika kandidom

Oboljenja izazvana gljivicama iz roda kandida se zajedničkim imenom nazivaju kandidijaze, a mogu zahvatiti kožu, sluzokože, nokte i u nekim slučajevima se mogu ispoljiti kao multisistemsko oboljenje. Kod ljudi je najčešći uzrok kandidijaze gljivična vrsta pod imenom Candida albicans, koja se može naći kao sastavni deo normalne flore creva, usne duplje i vaginalne sluznice, tj može da se nađe normalno i kod zdravih osoba. Kod zdravih osoba ne dolazi do nenormalnog razmnožavanja ovih gljivica, već mora da postoji neki poremećaj kod čoveka kao domaćina, da bi do infekcije kandidom došlo.

Neki od faktora koji mogu biti ključni za nastanak kandidijaze su:

– imunodeficijentna stanja – pad imuniteta kod različitih oboljenja, ili upotrebe imunosupresivnih lekova

– uzrast – stari ljudi, novorođenčad i odojčad su naročito podložni infekciji upravo zbog oslabljenog ili nedovoljno razvijenog odbrambenog sistema organizma

– preterana ili dugotrajna upotreba nekih lekova – antibiotika, sistemskih kortikosteroida, citostatika i lekova u hemioterapiji

– trudnoća

– endokrinološka oboljenja – diabetes, bolesti štitne žlezde, bolesti nadbubrežnih žlezda

– vlaženje (macerisanje) kože – posebno u pregibima i delovima koji su pokriveni sintetičkom odećom ili neodgovarajućom obućom, pa koža ne može da „diše“

Oralna kandidijaza (candidiasis oralis) poznatija kao Soor, predstavlja gljivičnu infekciju usne duplje i jezika izazvanu već pomenutom vrstom gljivice zvanom Candida albicans. Ovo oboljenje je najčešće kod novorođenčadi koja još uvek nemaju razvijenu zaštitnu bakterijsku floru u usnoj duplji. Kod odraslih, infekcija gljivicama nastaje nakon lokalnog ili sistemskog poremećaja imuniteta. Promene su najčešće lokalizovane na sluzokoži usne duplje i to uglovima usana (takozvani angulus infectiosus), ili se nalazi kandida na jeziku, tj gljivična infekcija na sluzokoži jezika.

Osnovna karakteristika ovih lezija jeste da su jasno ograničene od okoline i da se ispoljavaju u vidu debelih belih naslaga, pre svega na jeziku. Naslage su veoma dobro srasle za podlogu i pri pokušaju njihovog mehaničkog odvajanja, dolazi do pojave krvarenja. Okolna sluzokoža je živo crvene boje, sjajna i natečena. Ovakve promene nisu bolne, a vrlo često može postojati i neprijatan zadah iz usta. Glavni problem je širenje ovih promena na ždrelo i jednjak što predstavlja teži oblik bolesti i verovatno govori u prilog postojanju nekog stanja imunodeficijencije, tj oslabljene odbrane organizma. Ovakva, teža forma, se javlja najčešće kod pacijenata koji su oboleli od side ili neke vrste malignih bolesti.

U lečenju su pre svega važne higijenske mere, i jačanje imunog sistema, bilo zdravom ishranom, bilo davanjem vitamina (posebno vitamina C i vitamina B grupe) i mikroelemenata (selen, cink, gvožđe) u obliku suplemenata. Potrebno je rešiti se loših navika kakve su pušenje cigareta i uzimanje alkohola, jer njihova upotreba može pogoršati ovo oboljenje i prevesti ga u hronični i dugotrajni oblik. Lokalno se primenjuju antiseptični rastvori, i oralni preparati u obliku gelova ili suspenzija koji sadrže nistatin ili imidazol, i koji se nanose na same promene tri puta dnevno.

Lokalno lečenje treba da traje dok se promene klinički potpuno ne povuku, a zatim još dodatnih 7-10 dana da bi se sprečilo njihovo eventualno vraćanje. Ako lokalna terapija nema efekta ili se radi o hroničnim i težim oblicima bolesti, daju se sistemski antigljivični lekovi – flukonazol, ketokonazol ili itrakonazol, koji se primenjuju oralnim putem.

Maligni tumori usne duplje

Maligniteti ove regije još uvek nemaju dobro razjašnjene uzroke i faktore rizika koji dovode do njihove pojave. Ono što je za sada poznato jeste da postoji značajan uticaj pola i životnog doba, pa su karcinomi usne duplje češći kod muškaraca između 50. i 60. godine života. Takođe, uticaj nasleđa, ali i štetnih spoljnih činilaca kakvi su pušenje, alkohol, mehaničke iritacije i izlaganje štetnom UV zračenju, profesionalni faktori i oralna higijena, se takođe smatraju vrlo bitnim faktorima u nastanku ove bolesti. Ono što je uočeno kao pravilo, jeste da se kancerske promene javljaju na mestima prethodnih lezija kakve su leukoplakija, eritroplakija, ožiljne promene i epitelne displazije, a koje jednim imenom nazivamo prekanceroze.

Leukoplakija je prekancerozna promena koja se nalazi na sluznici jezika, obraza, na desnima, ili podu usne duplje. Izgleda kao bela mreža koja je verovatno povezana sa upotrebom cigareta ili slabljenjem imunog sistema. Na terenu ove prekanceroze se karcinom usne duplje može razviti u nekih 5-10 % slučajeva.

Eritroplakija ima isti izgled i lokalizaciju kao i leukoplakija, samo što su promene crvene boje i imaju najveću sposobnost da pređu u karcinom (takozvani maligni potencijal ove lezije iznosi čak 20-50 %).

Epitelna displazija predstavlja premaligne promene tj transformaciju epitelnih ćelija sluzokože usne duplje u neke nenormalne forme koje mogu da rezultiraju nastankom karcinoma.

Karcinom jezika

Maligni tumori usne duplje se mogu lokalizovati na bilo kom delu, tj strukturi koja pripada usnoj duplji – obično se nalaze ili na donjoj usni, ili na pljuvačnim žlezdama, ali je po lokalizaciji daleko najčešći karcinom, ili rak jezika koji čini čak 75 % svih karcinoma usne duplje. Najčešće je tumorom zahvaćeno samo telo jezika, i to njegove prednje 2/3, zatim rub jezika, ili podjezični predeo, tj pod usne duplje. Ovaj malignitet je posebno zastupljen u Indiji gde ljudi imaju običaj da žvaću duvan ili da „obrnuto“ puše cigarete (tako što stave deo cigarete koji je zapaljen u usta, i na taj način stvaraju opekotine na usnama i jeziku koje ostavljaju ožiljke, a koji su upravo lezije na kojima lako nastaju maligne promene).

Poseban problem je to što karcinomi jezika, a samim tim i karcinomi usne duplje u celini, veoma brzo rastu, šire se i zahvataju okolne susedne strukture i daju rane metastaze u okolne limfne čvorove, pa se zato dijagnoza gotovo nikada ne postavi na vreme.

Karcinom jezika nastaje najčešće kao solitaran tumor, posebno na onim mestima gde se sakuplja pljuvačka, odnosno u podjezičnom predelu i na bočnim stranama jezika. Promena obično počinje kao neko manje oštećenje sluznice, koje vrlo brzo prelazi u ranicu ili ulceraciju koja ima veliki maligni potencijal i iz koje nastaje infiltrativni karcinom (koji raste u dubinu), a ređe takozvani vegetantni ili egzofitni tumor (koji raste na površini sluznice). Promene se veoma brzo i agresivno šire, kako na susednu sluznicu, tako i vertikalno, tj u dubinu. Zatim, dalje sledi i rano širenje u okolne limfne žlezde, a veoma retko i u udaljena tkiva ili organe.

Glavni problem kod ovog tumora je njegova oskudna klinička slika, posebno na samom početku bolesti, pa se on praktično uvek otkriva kada je već kasno za uspešno lečenje.

Pacijenti se javljaju lekaru kada je bolest već dosta uznapredovala, odnosno tek onda kada se jave najčešći simptomi ovog karcinoma a to su – veoma jak bol, otežano i bolno gutanje i žvakanje hrane, izrazito pečenje i osećaj prisustva stranog tela. Tumori koji se nalaze u uznapredovaloj fazi tj koji su se već proširili, mogu takođe biti praćeni i otežanim i ograničenim otvaranjem usta, krvarenjem i jakim bolovima koji se šire prema predelu ušiju. Uz sve ove lokalne simptome, mogu se javiti i opšte manifestacije kao što su povišena temperatura, groznica, glavobolja i malaksalost, što će samo dodatno otežati postavljanje pravovremene i tačne dijagnoze.

Regionalno širenje ovih tumora je najčešće u podjezične i podvilične limfne žlezde i sreće se u preko polovine pacijenata. Udaljene metastaze su dosta retke.

Dijagnoza se postavlja na osnovu detaljnog razgovora sa pacijentom, gde posebnu pažnju treba usmeriti na potencijalne faktore rizika kao što su pušenje, pol i starosno doba. Zatim se vrši pregled usne duplje u celini, sa ciljem ranog otkrivanja potencijalno rizičnih promena kakve su plitke ili dublje ranice na sluznici, ili pak postojanje beličastih ili crvenih mrežastih promena ili ožiljaka od opekotina (prekanceroza). Lokalna, regionalna, ili udaljena proširenost promena se mogu utvrditi pomoćnim dijagnostičkim metodama kakve su rendgen, ultrazvuk, CT i nuklearna magnetna rezonanca.

Što se tiče lečenja ovih tumora, ono je određeno pre svega osobinama samog primarnog tumora, tj zavisi od njegove lokalizacije, veličine, položaja i odnosa sa susednim strukturama, postojanja lokalne i regionalne proširenosti, prethodno primenjenog lečenja i patohistoloških karakteristika tumora. Od svih navedenih činilaca u velikoj meri zavisi i sama prognoza i petogodišnje preživljavanje.

Kada se tumor otkrije u ranom stadijumu, u terapiji se koriste hirurgija ili zračenje, najčešće kao samostalne metode, ali ako je u pitanju znatna lokalna proširenost, ove dve metode primenjuju se u kombinaciji. Kada se karcinom već proširio na regionalne limfne čvorove primenjuje se operacija tumora sa rekonstrukcijom nastalog operativnog defekta. Hirurški se uklanjaju zahvaćeni limfni čvorovi i vrši se postoperativno zračenje operativnog područja.

Međutim, kada je tumor toliko uznapredovao da se ne može hirurški lečiti, koriste se ili zračna terapija, ili hemioterapija za olakšavanje pacijentovih tegoba, a pre svega za ublažavanje jakih bolova. Ishrana se sprovodi putem sonde ili intravenski, pošto je gutanje ili veoma bolno, ili potpuno nemoguće.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: