Peruanska jagoda jeste egzotična voćka koja je poznata još od davnina, ali poslednjih godina interesovanje je za nju i te kako poraslo, pre svega zbog lekovitih i hranljivih svojstava koja poseduje. Kod nas ona nosi naziv Ljoskavac, ali kako je poreklom iz Južne Amerike, a uzgaja se u gotovo svim delovima sveta, ona ima i brojne druge nazive. Još neki od naziva za ovu voćku jesu i Peruanska trešnja, bobica Asteka, voće Inka, Fazalis i slično.
Tako, iako ova voćka nosi naziv Peruanska jagoda, smatra se da plod ove biljke ima više sličnosti sa paradajzom, odnosno može se slobodno reći da najviše nalikuje na cherry ili meksički paradajz. Ovakav zaključak izveden je zbog minijaturnog mekanog ploda koji je veličine oko 2 cm u prečniku, a podseća na paradajz kako izgledom, tako i strukturom.
U Evropi se tako u raznim zemljama, tj baštama, uzgaja kao ornamentalna biljka, pre svega zbog svojih ukrasnih plodova, smeštenih u čaurice u vidu bešike ili lampiona, obično narandžaste boje. Sam plod takođe je najlešće narandžast, mada postoje i razne druge varijacije.
Fazalis jeste višegodišnja biljka, ali se u našim krajevima uzgaja i uspeva kao jednogodišnja. Potiče iz porodice Solanaceae, i ubraja se čak i u povrće. Kod nas, ali i iz zemalja Južne Amerike odakle potiče, često se može sresti kao samonikla biljka, u divljini, gde se plod nalazi u svom mrežastom oklopu, i podseća na lampion.
Naziva se još i „ljubav u kavezu“ jer se jede samo plod zarobljen u toj svojoj mrežastoj čaurici. Plod se jede sirov, u salatama, suši se, stavlja u džemove, tortilje, njime se dekorišu kolači i prave likeri i sokovi.
Uzgoj peruanske jagode
Ova egzotična voćka jeste, kako smo već i rekli, jednogodišnja biljka. Sadi se najbolje u proleće, i to iz rasada, voli zatvorena mesta, zaštićena i topla, pod suncem. Može podneti temperaturu do 0 ˚С. Sade se rano u proleće iz razloga da bi na vreme cvale, te da bi se prvi plodovi javili pre mrazeva. Jedna biljka daće od 100-150 plodova, koji će se razvijati u svojim na početku zelenim lampionima, koji kasnije požute i postanu suvi i prozirni, poput tankog papira.
Biljka je idealna za uzgajanje iz rasada. U rano proleće najpre se u kakve plastične posudice ili čaše seju semenke ove biljke. One potom rastu, klijaju i niču, te se presađuju kao male biljčice, onda kada je prošla opasnost od mraza. Biljka može da naraste i do 1,5 metara u visinu, i grana se na čak 7-10 grana. Njeni listovi su srcolikog oblika, pomalo dlakavi, a cela biljka može da podseća svojim izgledom na žbun. Bitno je znati i da su svi delovi biljke osim ploda otrovni i to zbog prisustva visokih nivoa alkaloida.
Biljka cveta u mesecu junu i julu, pri čemu daje cvetove beličasto žute boje, sa tamnijim ljubičastim centrom. Na jednoj biljci može se pojaviti oko 150 cvetova. Plodovi su uglavnom narandžaste boje, mada se mogu sresti i zeleni, zeleno-žuti i plodovi drugih nijansi. Veličine su trešnje, prema teksturi liče na paradajz, a što se ukusa tiče opisuju ga kao ukus sličan ananasu, marakuji i ogrozdu. To je kakav slatkasto kiselkasti ukus i veoma lep i intenzivan miris. Kako plod zri, od avgusta prema novembru, tako njegova čahurica, lampion tamni i postaje suvlji.
Ova biljka može se saditi i u spoljašnjim uslovima, poput paradajiza, patlidžana, krompira, sa kojima i jeste u srodstvu, u vrtovima, na terasama, balkonima, u loncima kao ukrasna biljka. Može podneti sušu, ali ipak voli vlagu i sunce. Oprašuju je bumbari, pčele i vetar, a i samooprašne su, dvopolne. Vole zemlju bogatu gnojivom, kalijumom, humusnu, dosta vlage, ali i sunca. Sade se kao paradajz, uz pomoć gredica, zbog stabljike koja može biti visoka, pa da se ne bi lomila i usled težine plodova. Kada se prave jamice za sadnju, njihova dubina bi trebalo da bude oko 30-40 cm, razmak između biljaka oko 70 cm, a razmak između redova oko 80-100 cm. Plodovi sazrevaju nakon 3-4 meseca od sadnje.
Cena semena ove biljke kreće se oko 1 evra.
Peruanska jagoda, nutritivni sastav i značaj za zdravlje
Ovu voćku pojedinci smatraju jednom od najlekovitijih voćki na svetu. Ona obiluje vitaminima kakvi su vitamin C, zatim vitamin A, kao i vitamini B grupe, B1, B2 i B3, B6, ali i vitamin E. Tu su naravno i neizostavni minerali, među kojima dominiraju kalcijum, fosfor i gvožđe. Peruanska jagoda sadrži malo ugljenih hidrata i masti te se tako smatra niskokaloričnim voćem. Poseduje određen procenat i proteinskog sastava, oko 16%. Sadrži i flavonoide, alkaloide i biljne steroide. Tu su i limunska kiselina i beta karoten.
Poređenja radi, vlakna u sastavu ove bobice jesu zastupljena u procentu 22,5% – na 100 grama to je oko 19 grama vlakana, dok šaka ovih bobica ima više vlakana nego šolja kornfleksa i kriška hleba od punog zrna. Vitamin C, ali i vitamin E koji sadrži, idealni su za borbu protiv oksidativnog stresa, za nervni i imuni sistem, protiv iscrpljenosti i umora, kao i za jačanje kostiju, hrskavice, zuba i desni. Vitamin A je i te kako značajan za pravilan razvoj i održavanje vida, ali i za adekvatnu deobu ćelija kože i sluzokože.
Smatra se da je peruanska jagoda, zahvaljujući svim gore pomenutim sastojcima idealna za jačanje imuniteta. Ima svojstvo antioksidansa, ali deluje i protivupalno i antibakterijski. Smatra se i te kako korisnom za regulaciju nivoa šećera u krvi, a samim tim je idealna i za dijabetičare. Takođe, ima učinka i na regulaciju krvnog pritiska. Zato se smatra i te kako velikim i bitnim darom prirode.
Nadalje, zbog svog bogatstva gvožđem, umnogome se koristi i za lečenje anemije, a idealna je i kao pomoć u lečenju kašlja, upale pluća, reumatskih bolesti, osteoporoze (zbog obilja kalcijumom). Smatra se da je i te kako učinkovita kao pomoć u terapiji raznih vrsta tumorskih procesa, kakvi su melanom, rak kože, zatim karcinom pluća, debelog creva i slično.
Smatra se univerzalnim lekom, a u mestu odakle je potekao, plod ove biljke koristi se uveliko u narodnoj medicini i to kao antibiotik, protiv streptokoka i stafilokoka, protiv raznih virusa, kao diuretik i sedativ, kao i protiv groznice i povraćanja. Povoljan uticaj ima i na bubrege i jetru, a dobar je i kod astme, reumatizma, upale uha, žutice, kao i kod ginekoloških tegoba kao pomoć da se trudnoća iznese do kraja i spreči pobačaj.
Upotreba Andske jagode
Peruanska vučja jabučica, kako se ova biljka još naziva (lat. Physalis peruviana) pored svog doprinosa u medicini, veliku ulogu igra i kao bitan sastojak kuhinje, i to pre svega u zemlji odakle potiče, Latinskoj Americi. Oni ih koriste kao sastojak soseva za tortilje, u voćnim salatama, kao nadev za pite, za ukrašavanje poslastica. Uz malo šećera koji se stavlja da se reguliše kiselost plodova, može se napraviti i idealan sok. Sa druge strane dobra je i za pravljenje likera i marmelada, a često se i suši.
Već smo pomenuli njn nutritivni sastav i značaj kako u medicini, tako i u ljudskoj ishrani. Ono što je takođe za konzumente bitan podatak jeste da ova egzotična voćka na 100 grama bobica sadrži svega 76 kalorija, da su masti i proteini zastupljeni sa po 1 gram, ugljeni hidrati sa oko 6 grama, vlakna i šećeri sa oko 3 grama ponaosob, i da na 100 grama bobica ima oko 12 mg vitamina C.
Kod nas je ova voćka i biljka pomalo nepravedno zapostavljena. Retki su oni koji je uzgajaju u svojim baštama ili pak na terasama i balkonima u saksijama kao ukrasne biljke, a da pri tom i dobiju neke njene plodove koje će koristiti u prehrani. Plodovi se pored svih gore navedenih oblika mogu jesti i sveži, s tim da nije preporučivo pojesti više od 6 plodova na dan.
Kada dobijete svoje plodove, idealno je da za zimske dane pripremite sebi ukusne i zdrave grickalice, te tako vam dajemo jedan specifičan recept sa ovim egzotičnim voćem.
Sušene Andske jagode sa cimetom
Za ovaj recept vam je potrebno:
• 2/3 šoljice šećera
• 2 kašičice cimeta (cejlonski u prahu)
• 2,5 kilograma Andskih jagoda, prepolovljenih
Poslastica se priprema tako što prepolovljene jagode pospete kombinacijom, tj mešavinom šećera i cimeta. Stavite ih potom u svoj dehidrator voća, ukoliko ga imate, a ukoliko ga nemate, možete ih sušiti i u rerni na 100 stepeni. Sušite ih do onog trenutka kada one ne postanu male suve grožđice. Za to će ponekad biti potreban i duži vremenski period od nekoliko sati. Tako sasušene možete ih čuvati u teglici ili zamrznuti. Možete ih koristiti u sastavu svog jutarnjeg obroka, sa ovsenom kašom, ili ih grickati kao užinu.
Recept za Inka smuti
Recept za sve popularniji napitak današnjice, smuti, za dobar početak dana sa Peruanskom jagodom glasi:
2 šolje svežeg soka od pomorandže i jednog limuna izblendirajte sa 2 zrele banane, šakom sušenih Inka bobica, šakom godži bobica, kašičicom vanil šećera i malo vode po potrebi. Dobijate divan šejk pun zdravlja za dobar početak dana. Ideje za spravljanje ovakvih napitaka su razne, te pri tom možete kombinovati najrazličitije voće uz dodatak peruanske jagode. Idealno bi pri tom bilo kada biste mogli da imate lično svoje bobice, akko biste uvek mogli da ih iskoristite sveže iz svoje lične bašte.
Zaključak
Kako biste uvek za sebe imali šaku zdravlja i sveže mirisne i slatkaste plodove za pojesti, ili pak napraviti kolač ili smuti, ukusan sok ili liker, možete iskoristiti svoju baštu, vrt, ili pak terasu u svom domu da posejete svoje Inka bobice.
Istovremeno, dobićete i prelepu dekoraciju u vidu visećih lampiončića raznih boja ili narandžastih bobica, a i daćete izuzetan doprinos svom zdravlju. Budite zato jedni od onih koji će dati šansu ovim nepravedno zapostavljenim plodovima punim zdravlja i nutritivnih elemenata.