Upala pluća i plućne maramice kod dece i odraslih – simptomi, uzroci i lečenje

Anatomija pluća. Pluća se nalaze u grudima i deo su našeg respiratornog sistema. Ona zauzimaju najviše prostora unutar grudi. Okružena su grudnim košem. Grudni koš se sastoji od rebara i mišića između rebara. Pluća su razdvojena medijastinumom koji se prostire od prsne kosti (sternuma) do kičme. Medijastinum je sa desne i leve strane omeđen pleuralnom šupljinom. U medijastinumu se nalazi srce i drugi organi. Ispod pluća je dijafragma, mali mišić koji razdvaja grudnu šupljinu od abdomena.

Pluća se sastoje iz dva plućna krila – levog i desnog. Svako plućno krilo je podeljeno na režnjeve. Levo plućno krilo ima dva režnja. Srce je smešteno u mišićnu kesu na donjem režnju. Desno plućno krilo ima tri režnja i malo je veće od levog.

Dušnik je disajna cev koja se proteže od vrata do grudi. Dušnik se deli na dve grane, tj. glavne bronhije. Bronhije idu u plućna krila. Mesto gde se bronhija spaja sa plućnim krilom, naziva se hilum.

Pleura ili plućna maramica je tanka membrana (opna) koja prekriva plućna krila i naleže na zidove grudnog koša. Svako plućno krilo ima svoju maramicu. Ona štiti pluća i proizvodi tečnost koja je nalik lubrikantu, pa se pluća zahvaljujući njoj glatko pokreću unutar grudnog koša.

Plućna maramica ili pleura se sastoji iz dva sloja: unutrašnjeg (viscelarnog) sloja koji je odmah pored pluća i spoljašnjeg (parijetalnog) sloja koji oblaže zid grudnog koša. Između dva sloja maramice, nalazi se pleuralna duplja (cavitas pleuralis), koja je bez vazduha i ispunjena je tečnošću. Pritisak unutar ove duplje je niži nego atmosferski, što omogućava disanje.

Svaka od glavnih bronhija se grana do manjih bronhija (koje imaju svoje male žlezde i hrskavicu). Ove manje bronhije se dalje dele na još manje cevčice koje se zovu bronhiole (koje su bez žlezdica i hrskavice). Na kraju bronhiola se nalazi na milione sišušnih kesica – alveola. Alveole su obmotane veoma sitnim krvnim sudovima, tj. kapilarima. Putem alveola se kiseonik iz vazduha apsorbuje u krv. Ugljen-dioksid iz organizma, kroz krv, dopire do alveola, odakle ga izdišemo.

Bronhije zdravog čoveka su obložene ćelijama koje imaju veliki broj treplji, tj. cilija. Cilije su obložene slojevima sluzi.

Funkcije pluća. Glavna funkcija pluća je prenos kiseonika iz vazduha do krvi i oslobađanje ugljen-dioksida iz krvi u vazduh. Vazduh ulazi kroz usta i nos, putuje kroz dušnik, bronhije i bronhiole, sve do alveola. Razmena kiseonika i ugljen-dioksida se odvija u alveolama. Alveole apsorbuju kiseonik iz vazduha i prenose ga u krv, koja cirkulacijom prenosi kiseonik po celom telu. Ugljen-dioksid, koji je otpadni proizvod ćelija u organizmu, prelazi iz krvi u alveole i izdiše se u spoljašnju sredinu.

Pluća igraju veoma važnu ulogu u odbrani organizma od štetnih materija iz vazduha kao što su dim, zagađenja, bakterije ili virusi. Ove supstance mogu proći kroz nos i zaglaviti se u plućima. Pluća proizvode gustu, sluzavu tečnost (mukus), koja delimično uništava ove štetne materije. Cilije se brzo pokreću zahvaljujući trepljicama, te guraju sluz kroz bronhije, pa se zahvaljujući kašljanju i iskašljavanju, štetne supstance uklanjaju i izbacuju.

loading...

Pročišćavanje vazduha. Respiratorni sistem ima “ugrađen mehanizam” koji sprečava da štetne materije iz vazduha uđu u pluća. Dlačice u nosu su prvi nivo filtera. Ove mikroskopske trepljice (cilije) se nalaze u svim delovima respiratornih kanala kojima prolazi vazduh u našem organizmu. One se pokreću (“razmahuju”) i održavaju vazdušne puteve čistim i prohodnim. Međutim, ako se štetne materije, poput duvanskog dima, udišu, cilije prestaju da funkcionišu kako treba i dolazi do zdravstvenih problema poput bronhitisa i sl.

Sluz koju proizvode ćelije dušnika i bronhijalnih kanala pruža dovoljno vlažnosti i sprečava prašinu, bakterije i viruse, kao i supstance koje izazivaju alergije, da uđu u pluća.

Nečistoće koje zađu u dublje delove pluća, izbacuju se putem šlajma, iskašljavanjem ili gutanjem.

Najčešće plućne bolesti

Hronična opstruktivna bolest pluća je oštećenje pluća koje rezultira teškoćama u protoku vazduha i izaziva nedostatak daha. Pušenje je jedan od najčešćih razloga ovog oboljenja.

Emfizem je jedan od oblika opstruktivne bolesti pluća koja je, uglavnom, izazvana pušenjem cigareta. Osetljive membrane alveola bivaju oštećene, pa se vazduh u plućima zadržava i to čini disanje teškim.

Hronični bronhitis je učestalo ponavljanje epizoda produktivnog kašlja, obično uzrokovano pušenjem. U ovom obliku hronične opstruktivne bolesti pluća, disanje postaje veoma teško.

Pneumonija ili upala pluća je infekcija u jednom ili oba plućna krila. Bakterije, naročito Streptococcus pneumoniae su najčešći izazivači.

Astma je bolest u kojoj bronhije postaju upaljene i spazmatične, izazivaju otežano disanje i šištanje. Alergije, virusne infekcije ili zagađenja iz vazduha često pokreću simptome astme.

Akutni bronhitis je infekcija velikih plućnoh bronhija koju obično uzrokuju virusi. Kašalj je glavni simptom akutnog bronhitisa.

Plućna fibroza je oblik intersticijalne plućne bolesti. Intersticijum (zidovi između alveola) se oštećuju, pa pluća postaju kruta i izazivaju osećaj nedostatka vazduha.

Pleuritis je zapaljenje plućne maramice koje često izaziva bol pri udisaju. Autoimuna stanja, infekcije ili plućna embolija mogu izazvati ovu bolest.

Rak pluća je teška bolest koja utiče na skoro svaki deo pluća. Najveći broj slučajeva kancera pluća je izazvan pušenjem.

Upala pluća (pneumonija) kod odraslih i kod dece

Pneumonija je vrlo česta infekcija pluća koja je izazvana bakterijama, virusima ili gljivicama. Pneumonija i njeni simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih. Lekovi koji pomažu u otklanjanju simptoma su danas prilično dostupni. lečenje zavisi od uzroka upale, ozbiljnosti simptoma, starosti pacijenta i opšteg zdravstvenog stanja.

Većina zdravih ljudi se oporavi od upale pluća nakon jedne do tri nedelje, međutim, u nekim slučajevima, upala pluća može biti opasna po život. Dobra vest je da se pneumonija može sprečiti tako što će se primiti godišnja vakcina protiv gripa (grip često dovodi do upale pluća). Takođe, ljudi sa visokim rizikom mogu dobijati vakcinu protiv pneumokokne pneumonije.

Upala pluća se dobija tako što pacijent dođe u kontakt sa bakterijom ili virusom. Do širenja može doći preko kašljanja, kijanja, dodirivanja ili samo udisanja. Čak i osobe koje ne pokazuju simptome, mogu preneti bolest.

Ključne činjenice

  • Pneumonija je infekcija u plućima.
  • Pneumonija može biti rezultat iskomplikovanog gripa.
  • Generalno zdravi ljudi se oporave u roku od 1 do 3 nedelje, a kod nekih to dovede organizam u veoma ozbiljno zdravstveno stanje.
  • Jedan oblik bakterijske upale pluća se može preventivno sprečiti vakcinisanjem i praktikovanjem zdravog načina života.

Upala pluća je infekcija u jednom ili oba plućna krila. Mnoge klice, kao što su bakterije, virusi i gljivice, mogu izazvati pneumoniju. Pneumonija nije samo jedna bolest i njeno poreklo ne mora biti jednostrano. Ona može imati preko 30 različitih uzroka. Razumevanje uzroka pneumonije je veoma važno jer tretman i lečenje zavise od uzroka.

Jedna trećina upala pluća je izazvana virusima. Ovi virusi su i najčešći uzrok upale pluća kod dece i omladine, ali i odraslih.

Virus gripa je čest uzrok virusne pneumonije kod odraslih. Drugi virusi koji izazivaju upalu pluća uključuju respiratorni sincicijalni virus (RSV), rinovirus, Herpes simplex virus, težak akutni respiratorni sindrom virus i neki drugi.

Šta izaziva pneumoniju?

Mnogi različiti mikroorganizmi, ali i drugi uzročnici, mogu izazvati upalu pluća. Postoji pet glavnih uzroka upale pluća:

  • bakterije;
  • virusi;
  • mikoplazma (mikroorganizmi koji pripadaju grupi tzv. mikoplazme pneumonije);
  • druge infekcije, kao što su gljivice, uključujući pneumocystis;
  • razne hemikalije.

Ako imate virusnu upalu pluća, takođe ste pod rizikom da dobijete bakterijsku upalu.

Vrste upale pluća

Bakterijska pneumonija. Ova vrsta upale pluća može da napadne bilo koga i u bilo kom uzrastu. Može se javiti sama ili se razviti nakon prehlade ili gripa. Ljudi koji su najrizičniji za dobijanje ove vrste pneumonije su ljudi koji se oporavljaju od operacije, osobe sa respiratornim bolestima ili virusnim infekcijama i ljudi sa oslabljenim imunim sistemom.

Ako je vaš imuni sistem oslabljen bolešću, starošću, neuhranjenošću ili lošim imunitetom, pneumonijska bakterija, koja inače živi u zdravom grlu, može se razmnožavati i polako spuštati u pluća. Infekcija se veoma lako može proširiti putem krvotoka i napasti ceo organizam.

Desetine različitih vrsta bakterija mogu izazvati upalu pluća:

Streptococcus (pneumococcus) je najčešći uzrok bakterijske upale pluća kod odraslih. Na sreću, postoji vakcina za ovaj slučaj;

– atipična pneumonija je izazvana bakterijama kao što su Legionella pneumophila, Mycoplasma pneumoniae i Chlamydophila pneumoniae;

– druge bakterije koje mogu izazvati upalu pluća su Staphylococcus aureus, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pyogenes, Neisseria meningitidis, Klebsiella pneumoniae i Hemophilus influenzae.

Virusna pneumonija. Većina respiratornih virusa napada gornji deo respiratornog trakta, ali neki od njih izazivaju upalu pluća kako kod odraslih tako i kod dece. Većina ovih upala pluća nisu ozbiljne i traju kratko, ali se dešava da poneki oblik bude težak.

Virusna upala pluća uzrokovana virusom gripa može biti teška i ponekad fatalna. Virus napada pluća i množi se, međutim, gotovo da nema fizičkih znakova da se plućno tkivo puni tečnošću. Ova pneumonija je veoma opasna po ljude koji već imaju neki srčani ili plućni problem, kao i za trudnice.

U ekstremnim slučajevima, pacijent ima očajnu potrebu za vazduhom i ekstremno otežano disanje i kratak dah. Virusne pneumonije mogu se dodatno zakomplikovati invazijom bakterija, sa svim tipičnim simptomima bakterijske pneumonije.

Mycoplasma Pneumonia. Mikoplazme su najmanji živi organizmi, tj. grupa bakterija koja uključuje više od 70 vrsta. Zapravo, nisu klasifikovane ni kao virusi ni kao bakterije, već imaju karakteristike i jednih i drugih. Mikoplazme izazivaju blage oblike upale pluća, a retko se dešava da to budu ozbiljni oblici sa simptomima koji traju dugo. Mikoplazme utiču na sve starosne grupe, ali se javljaju najčešće kod tinejdžera i mladih.

Drugi tipovi pneumonije

Tuberkuloza retko može izazvati pneumoniju (tuberculosis pneumonia). To je veoma ozbiljna infekcija pluća i veoma opasna, ako se ne tretira na vreme.

Pneumocystis jiroveci pneumonia je izazvana gljivicama i ponekad se sreće kod ljudi čiji je imuni sistem oslabljen (zbog nekih lekova ili HIV-a).

Drugi, manje uobičajeni oblici upale pluća mogu biti veoma ozbiljni. Razne specijalne vrste upale pluća su uzrokovane inhalacijom hrane, tečnosti, gasova ili prašine.

Kako upala pluća utiče na naš organizam?

Većinu vremena, nos i disajni putevi, filtriraju vazduh koji udišemo od klica. Ovakav sistem štiti naša pluća od infekcija i zaraza. Ali klice, ponekad, nađu način da uđu u pluća i izazovu infekcije. Do ovoga dolazi češće kada nam je imunološki odbrambeni sistem slab, kada je klica jaka ili prisutna u velikim količinama, kada naš organizam ne filtrira klice iz vazduha koji udišemo i kada klice koje izazivaju upalu pluća dođu do pluća, a alveole se upale i napune tečnošću. Sve ovo uzrokuje simptome upale pluća kao što su kašalj, povišena temperatura, groznica, jeza i problemi sa disanjem.

Kada imate upalu pluća, kiseonik ne može propisno da dođe do krvi. Ukoliko imate premalo kiseonika u krvi, ćelije u vašem organizmu ne mogu da funkcionišu ispravno. Zbog toga postoji rizik od širenja infekcije kroz organizam, pa upala pluća dovede do smrti.

Pneumonija utiče na dva načina. Upala može da zahvati samo jedno plućno krilo, ili jedan režanj plućnog krila, a može biti i rasprostranjena, sa mrljama na oba plućna krila – bronhijalna pneumonija.

Koliko upala pluća može biti ozbiljna?

Pneumonija je ozbiljna bolest pluća čija je stopa smrtnosti u svetu velika.

Upala pluća ima tendenciju da bude ozbiljnija bolest za bebe i malu decu, kao i ljude starije od 65 godina; za ljude koji imaju hronične zdravstvene probleme, slab imuni sistem, itd.

Ukoliko obolite od upale pluća, vaše šanse za brz oporavak su veće ako ste mladi, ako je bolest rano otkrivena; ukoliko vam je imuni sistem jak, a infekcija se nije proširila. Sa ispravnom procedurom lečenja, većina pacijenata ozdravi nakon jedne do tri nedelje, dok je starijim pacijentima potrebno malo više vremena.

Simptomi pneumonije, uzroci i faktori rizika

Svako može dobiti upalu pluća. Pneumonija obično nastaje kao komplikacija respiratornih infekcija, naročito gripa, ali svakako da postoji više uzročnika ove bolesti, kao što smo ranije rekli. Starije osobe, deca i ljudi sa hroničnim bolestima, uključujući i astmu, su pod većim rizikom za dobijanje upale pluća.

Simptomi upale pluća mogu da variraju, kao što smo već rekli, od blagih, pa sve do ozbiljnih, u zavisnosti od vrste upale pluća, od vaše starosti i opšteg zdravlja. Najčešći simptomi upale pluća su:

  • kašalj ( u nekim slučajevima možete iskašljavati zelenkastu ili žućkastu sluz, pa čak i krvavu sluz);
  • groznica (koja može biti blaga ili jako izražena);
  • jeza sa drhtavicom;
  • kratak dah, koji se može javiti samo kada se penjete uz stepenice.

Dodatni simptomi uključuju:

  • oštar ili probadajući bol u grudima koji se pogoršava dok dišete duboko ili kašljete;
  • glavobolju;
  • preterano znojenje i lepljivu kožu;
  • gubitak apetita, nizak nivo energije i umor;
  • konfuziju, naročito kod starijih osoba.

Simptomi mogu varirati i u zavisnosti od toga da li je vaša upala pluća bakterijska ili virusna.

Kod bakterijske pneumonije, vaša temperatura može porasti i do 40,5º C. Ovakva pneumonija može izazvati preznojavanje i ubrzan puls. Usne i jagodice na prstima mogu imati plavičastu boju zbog nedostatka kiseonika u krvi. Mentalno stanje pacijenta može biti konfuzno.

Početni simptomi virusne pneumonije su isti kao i simptomi gripa: groznica, suv kašalj, glavobolja, bol u mišićima, slabost. U roku od 12 do 36 sati, pojačavaju se simptomi kratkog daha, kašalj se pogoršava i stvara se mala količina sluzi. Tu može doći do visoke temperature, pa čak i do pojave modrih usana.

Faktori rizika

Svako može dobiti upalu pluća, ali su neki ljudi izloženi većem riziku od ostalih.

Faktori rizika koji uvećavaju šansu da dobijete pneumoniju su:

  • pušenje cigareta;
  • nedavna virusna respiratorna infekcija – prehlada, laringitis, grip;
  • otežano gutanje (usled šloga, demencije, Parkinsonove bolesti ili drugih neuroloških stanja);
  • hronično oboljenje pluća;
  • cerebralna paraliza;
  • druge ozbiljne bolesti kao što su srčane bolesti, ciroza jetre, dijabetes;
  • ako živite u staračkom domu;
  • oštećena svest, gubitak moždanih funkcija zbog moždanog udara ili nekih drugih neuroloških stanja;
  • nedavna operacija ili trauma;
  • oslabljen imuni sistem zbog bolesti, određenih lekova ili autoimunih poremećaja.

Dijagnoza, lečenje i oporavak od upale pluća

Lečenje pneumonije zavisi od uzroka pneumonije, od težine simptoma, vaših godina i opšteg zdravstvenog stanja. Dijagnostikovanje upale pluća se vrši kroz nekoliko koraka.

Fizički pregled. Lekar će poslušati vaša pluća stetoskopom. Ukoliko imate upalu pluća, vaša pluća će praviti pucketajući, ključajući zvuk kad udahnete. Disanje vam može biti otežano, a u nekim delovima pluća će biti teško čuti disanje.

Rendgen pluća. Nekim pacijentima će biti naloženo da urade analizu krvne slike, sa obaveznom proverom leukocita (belih krvnih zrnaca). Takođe, lekar će probati da utvrdi koja je klica izazvala pneumoniju tako što će je potražiti u krvi.

Analiza gasova arterijske krvi, kako bi se utvrdilo koliko kiseonika dolazi do krvotoka iz pluća.

Kompjuterizovana tomografija (CT) grudnog koša kako bi se dobio bolji pregled pluća.

Analiza kulture pleuralne tečnosti, ukoliko postoji fluid u prostoru koji okružuje pluća.

Oksimetrija pulsa kako bi se izmerilo koliko se kiseonika rasprostire po krvotoku.

Bronhoskopija, procedura koja se izvodi kako bi se pregledale bronhije, a koja se može uraditi ukoliko ste hospitalizovani i antibiotici vam ne pomažu.

Tretman i lečenje upale pluća zavisi od vrste upale pluća koju imate i od njene težine. Cilj lečenja je da izleči infekciju i spreči komplikacije. Većina pacijenata može da se leči kod kuće, tako što će pratiti sledeće korake:

  • pijte dosta tečnosti kako biste rastvorili sekret i počeli da izbacujete šlajm;
  • odmarajte se i mirujte;
  • ne uzimajte lekove protiv kašlja bez prethodne konsultacije sa lekarom zato što je kašalj jedan od prirodnih načina da se organizam oslobodi infekcije;
  • kontrolišite temperaturu aspirinima i nesteroidnim antiinflamatornim lekovima;
  • deci nemojte davati aspirin;
  • uzimajte antibiotike kako vam je prepisano.

Ako upala pluća postane ozbiljnija, moraćete da se hospitalizujete, da primate intravenozno tečnosti i antibiotike, pa možda čak i veštačko disanje. U bolnicu ćete biti primljeni i ako imate neke druge zdravstvene probleme, imate ozbiljne simptome, stariji ste od 65 godina ili ste malo dete.

Virusna pneumonija se neće lečiti tipičnim antibioticima. Ipak, vaš lekar vam može prepisati antivirusne lekove i upala će proći korz najviše tri nedelje.

Kod bakterijske upale pluća, pacijenti sa blagim simptomima se tretiraju uglavnom eritromicinom (oralni makrolidni antibiotici). Pacijenti sa ozbiljnijim simptomima ili oni sa hroničnim srčanim problemima ili opstruktivnim plućnim bolestima, uzimaju veće doze antibiotika.

Pored antibiotika, tretman i lečenje obuhvataju pravilnu ishranu i povećanje kiseonika u krvi. Nekim pacijentima su potrebni lekovi koji smanjuju bol u grudima i oslobađaju od napada kašlja.

Zdrava, mlada osoba se može vratiti u normalu u roku od nedelju dana. Za sredovečne i starije ljude, može proći i nekoliko nedelja pre nego što u potpunosti povrate snagu.

Upala plućne maramice

Kada dišete, tanka tkiva, tj. membrane koje oblažu plućna krila i grudni koš se taru, odnosno trljaju, ali zahvaljujući tečnosti kojom su ispunjene to nije problem i proces teče glatko.

Međutim, kada je to tkivo zapaljeno ili zaraženo (inficirano), onda ono postaje iritirano i otečeno i uzrokuje jak bol. Ovo stanje je poznato kao zapaljenje plućne maramice ili pleuritis.

Pleuritis je nekada bila smrtonosna bolest. Danas su antibiotici veoma uspešni u lečenju ovog stanja, kao i u prevenciji bakterijskih infekcija, pa gotovo da nema smrtnih slučajeva.

Simptomi upale plućne maramice

Glavni simptom koji je u vezi sa pleuritisom je oštar, probadajući bol pri disanju. Bol nestaje kada zadržite dah ili kada vršite pritisak na bolne oblasti.

Međutim, bol se pojačava dok kašljete, kijate ili se krećete. Groznica, drhtavica i gubitak apetita su takođe mogući simptomi, u zavisnosti od stanja koje uzrokuje pleuritis.

Dodatni simptomi upale plućne maramice su:

  • bol na jednoj strani grudi;
  • bol u ramenima i leđima;
  • plitko disanje kako bi se izbegao bol;
  • glavobolja;
  • bol u zglobovima;
  • bolovi u mišićima;
  • kratak dah.

Pleuritis može biti propraćen gomilanjem tečnosti koja stvara pritisak u grudima i uzrokuje da prestanu ispravno raditi. Akumulacija tečnosti se zove pleuralna efuzija (pleuralni izliv, voda u plućnoj maramici). Isprva ovo može delovati olakšavajuće, jer će tečnost ublažiti bol, ali će osoba sa izlivom na kraju doživeti otežano disanje, visoku temperaturu, drhtavicu, suv kašalj. Ovi simptomi mogu da ukazuju na infekciju u tečnosti, koja se zove empijem pleure.

Koji su uzroci upale plućne maramice?

Virusna infekcija je najčešći uzrok pleuritisa. Virusi uzrokuju infekciju u plućima, koja vodi do zapaljenja plućne maramice.

Drugi uzročnici mogu biti: bakterijska upala pluća, bronhitis, tuberkuloza, rane na grudima, polomljeno rebro, rak pluća, krvni ugrušci u arterijama pluća, tj. plućna embolija, poremećaj u imunološkom sistemu, poput sistemskog lupusa i reumatoznog artritisa, potom pankreatitis, limfom, komplikacije nakon operacije srca, itd.

Sponzorisano:

loading...
Loading...

Još zanimljivog sadržaja: